Sjećanje na zagrebačko ljeto

Sjećanje na zagrebačko ljeto

Iako je prošlo više od mjesec dana otkako je završen Zagrebački barokni festival, ipak je vrijedno podsjetiti na neke od zanimljivih koncerata koji su održani u sklopu tog festivala nakon izlaska posljednjega trobroja »Vijenca«, a izazvali su posebnu pozornost javnosti. Ispričat ćemo vam priču o dubrovačkom Hammerklavieru iz Mozartova vremena, na kojem su dvije večeri za redom muzicirali američki hamerpijanist Malcolm Bilson i bečki Pleyel Trio s gostima. Izvodili su glazbu 18. stoljeća, koja je pisana baš za to glazbalo iz kojega se razvio moderni glasovir. Vrijedno je zabilježiti i napor Hrvatskoga baroknog ansambla, koji je više negoli korektnom izvedbom biranoga programa talijanskih i francuskih majstora zaključio ovogodišnji treći po redu ZABAF.

Dubrovački muzej još od sredine prošloga stoljeća posjeduje vrijedan fortepiano ili Hammerklavier izrađen potkraj 18. stoljeća u znamenitoj radionici bečkoga graditelja glasovira Antona Waltera. Od njega je i sam Mozart kupovao glazbala, a primjerak je nabavila i dopremila iz Beča u Dubrovnik gruška obitelj Vujnović. Instrument je 1949. Muzej otkupio i na njemu je posljednji put svirao Dubrovčanin Ivo Branđolica prije pedeset godina na svečanom otvaranju izložbene glazbene dvorane u Kneževu dvoru prigodom proslave dvjestogodišnjice Mozartova rođenja.

Novca pak za nužnu obnovu, koju je još prije pet godina predložio i planirao pijanist Ljubomir Gašparović, nije bilo. Ipak, zahvaljujući Siemensovoj donaciji te potpori Ministarstva kulture i pomoći zagrebačko–bečkoga pijanista Hrvoja Jugovića glazbalo je 2005. obnovio vrsni austrijski restaurator Robert Brown. Instrument je u novom sjaju prvo bio izložen u bečkoj Albertini u povodu 250. godišnjice rođenja Wolfganga Amadeusa Mozarta, a njegov se zvonak i srebrnast zvuk ponovno čuo u ožujku na svečanom otvaranju izložbe.

Na povratku iz Beča u svoj dubrovački dom — Knežev dvor — glazbalo se u srpnju nakratko zadržalo u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Predstavila ga je voditeljica Muzeja u Kneževu dvoru Vedrana Gjukić–Bender, kao dragocjen izvorni primjerak, kakvih je danas u svijetu sačuvano tek dvadesetak od četiristo koliko ih je Walter izradio.

Muziciranje hamerpijanista Malcolma Bilsona, jednog od vodećih glazbenika na povijesnim instrumentima, bio je prvorazredan događaj. Zahvaljujući njegovu umijeću glazba skladatelja druge polovice 18. stoljeća oglasila se stilski i tonski autentično. Upravo onako kako su je stvarali autori toga doba, imajući na raspolaganju tu vrstu instrumenta zagasita, mekana i nježna zvuka. Bile su to Varijacije na Paganinijevu temu iz Mozartove Čarobne frule iz pera Johanna Baptista Cramera, dvije sonate Josepha Haydna i W. A. Mozarta (C–dur i F–dur) i Fantazija i fuga u f–molu Jana Ladislava Dušika. Lijepa je bila i gesta umjetnika što je u svoj program uvrstio i virtuozne Varijacije Dubrovčanina Tome Restija. Uz Mozartov Rondo u D–duru među dodacima je bio i posebno zanimljiv, neobičan, ali i vrlo dojmljiv prvi stavak iz popularne Mjesečeve sonate Ludwiga van Beethovena, izveden na neprekinutom pedalu!

Naš pijanist Hrvoje Jugović također se uspješno bavi sviranjem na fortepijanu. Inače svira na kopiji onodobnoga glazbala, no ovo je bila idealna prilika i zadovoljstvo da muzicira na izvornom instrumentu (za čiju je obnovu i zaslužan), zajedno sa članovima svojega Pleyel Trio Wien. Bilo je to prvo na Mozartovoj izložbi u Albertini, potom na ZABAF–u i napokon u Dubrovniku, na povratku glazbala u Knežev dvor, gdje se uz glazbu Wolfganga Amadeusa Mozarta čula i glazba Dubrovčanina Luke Sorkočevića.

Hrvatski je barokni ansambl sudjelovanjem na svečanom otvaranju ZABAF–a, kao i na njegovu zatvaranju, pokazao da se i Hrvatska može gotovo ravnopravno nositi s izazovima tzv. povijesno obaviještene barokne glazbe i pokazati svoje domete u društvu najvećih stranih ansambala te vrste koji su oplemenili ovogodišnji ZABAF. I dok je prvi koncert ostvaren u suradnji sa zborom HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića u vrlo dojmljivoj izvedbi Ratničkih i ljubavnih madrigala Claudija Monteverdija, drugi koncert ostvarili su samo vrsni članovi HRBA–e pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon, koja je svirala na originalnoj violini La pochette iz zbirke glazbala zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt. Uz još dvojicu iskusnih i čvrstih stupova ansambla, flautista Danija Bošnjaka i čembalista Krešimira Hasa, sudjelovalo je i dvoje darovitih mlađih članova — violinist Silvio Richter i flautistica Ana Benić. U raznim kombinacijama oni su izvodili birana djela talijanskih i francuskih skladatelja.

Bila je to 7. sonata za dvije violine Giovannija Battiste Fontane, Suita u C–duru za dvije blokflaute Marina Maraisa i Trio sonata op. 4 br. 3 Jeana Marie Leclaira (izvedena u kombinaciji za dvije flaute, dvije violine i čembalo). Krešimir Has na čembalu je izveo dvije skladbe Girolama Frescobaldija–Bergamascua sam, a zajedno s Laurom Vadjon Toccatu za spinettinu i violinu. Kraj koncerta ukrasile su skladbe Marca Uccellinija s trima instrumentalnim arijama, od kojih je posebno privlačna bila plesna Arija sopra La Bergamasca, u kojoj su sudjelovali svi sudionici lijepoga koncerta na kraju 3. ZABAF–a.

Višnja Požgaj