SJAJ solista

SJAJ solista

Umjetnički domet dobitnika glavne nagrade Milan Čečuk Jordija Bertrana iz Barcelone toliko je nadmoćan da bi se o njegovoj predstavi Antologija moglo reći kako je ona u usporedbi s većinom ostalih predstava djelovala kao sonet među novinskim člancima

Ovogodišnji, trideset i deveti po redu PIF, međunarodni festival kazališta lutaka u organizaciji Međunarodnog centra za usluge u kulturi u izboru urednice programa Livije Kroflin ispunile su predstave lutkara – solista iz zemalja zapadno od Hrvatske i lutkarskih kolektiva iz Hrvatske i zemalja istočno od nas. Konkurencija je bila tako jaka da se već sudjelovanje može smatrati nagradom, što bi trebalo zvučati utješno za većinu od onih samo šest od ukupno devetnaest predstava sudionica koje se vraćaju kući bez nagrade.

Umjetnički domet dobitnika glavne nagrade Milan Čečuk Jordija Bertrana iz Barcelone toliko je nadmoćan da bi se o njegovoj predstavi Antologija moglo reći kako je ona u usporedbi s većinom ostalih predstava djelovala kao sonet među novinskim člancima. Taj antologičar vlastitih ostvarenja, voditelj Družine Jordi Bertran, koja je s predstavama lutkarskoga kolektiva već nagrađivana na PIF–u, vrhunski je lutkarski umjetnik, pravi pjesnik lutkarske scene, koji ne samo da doseže tako reći nadnaravni virtuozitet marionetista nego programom sastavljenim od niza krhko, no dramaturški svrhovito povezanih točaka s likovima Armstronga, Dalija i drugih zvijezda kreće prema umnažanju sama sebe u metafizičkim prostorima golim dahom animiranih pjenušavih oblika i lepršava dima što po istančanosti osjećaja i mašte mogu asocirati i na kozmičku poeziju Nikole Šopa.

Lutkarski solisti ne izvode monodramu i ne pripadaju teatru jednoga glumca. Lutka je njihov dvojnik. Mogu ih imati koliko hoće, odnosno koliko ih mogu pokrenuti vlastitom osobnošću i vještinom. S lutkarem ili lutkaricom uvijek je mnoštvo suigrača, tu ne ostaje mjesta za prekomjernu taštinu i egzibicionizam. Suigrači Laure Kibel iz Rima, koja upravo akrobatskom uvježbanošću igra pod naslovom Idi kud te noge nose njezine su noge, svaka posebice, kao i ruke, koljena, stopala, trbuh, odijevani i preodijevani u opravice iz šarenih kovčega i pretvoreni u anđelke, vragove, svece, plesne parove i još mnoge likove u neprestanu pokretu, osmišljene glazbom i ispunjene veseljem koje izvire iz srca i fantazije. Praveći lutke od dijelova vlastita tijela, Laura Kibel kao da sebe zadivljujućom energijom neprestano dijeli i ponovno sastavlja u cjelinu.

Iznenađenje nad iznenađenjima bio je i najmlađi solist, praški student lutkarstva, Slovenac Matija Solce, autor zamisli, lutaka i animator Malih noćnih priča, u kojima ga je pratila mlada violinistica Vida Cerkvenik Bren. Zbog duga, tanka i uspravna stasa u Italiji su Matiju prozvali Matita (olovka), pa je on svoje srdačnim humorom protkano kazalište nazvao Teatar Matita, Ankaran.

Dvojica lutkara iz Quebeca, koji se predstavljaju kao Ludi mudraci, nastupali su vukući sa sobom Trgom bana Jelačića i pozornicom ZKM–a u živahnoj interakciji s publikom čarobno arhaičan brodić što asocira na legendarna vremena prvih doseljenika i u ulogama klaunovski komičnih pomoraca animirali fantastični zračni i podvodni svijet izmišljenih riba i ptica duhovito razvijajući svoj Bizarij – mali ulični Akvarij. Falkušo, gdje si? Ako se netko i dosjeti od tebe praviti suhozemni teatar, Kanađani su ga već pretekli. Samo dvojica glumaca pokretači su uspjela kazališta sjena u izvedbi Kazališta Maska iz Rzeszowa u Poljskoj, redatelj i glumac zajedno, a njih dvije, redateljica i lutkarica animiraju Kositrenoga vojnika iz Kazališta Lutonjica Toporko iz Samobora, dvoje je animatora i u predstavi Radoznala jelka Maloga lutkarskog kazališta Let. Iako se to ne zapaža, malobrojni lutkarski sastavi mogu biti i posljedica financijskih okolnosti.

Nije umjesno sada reći: manje je više, no kolektivne predstave na PIF–u ove godine nisu bile nadmoćne malima. Čarobna frula Zagrebačkoga kazališta lutaka otvorila je festival i zamorila nestrpljivu djecu dugotrajnošću uvodne ceremonije. Umjesto da nauče izbjegavati svečanosti otvaranja, djece je u nastavku festivala u dvoranama prepunim odraslih bilo sve manje. Šuma Striborova u režiji Laryja Zappije zadivila je ljepotom scenskoga govora. Slovenski Hamlet u obliku marionete stasom srodne sicilijanskim lutkama, koji iz očaja udara glavom u pod, dok Ofeliju stalno prati ljupki bijeli psić, a redatelj Vito Taufer nema nikakva problema s Duhom koji je oklopljeni lutak među lutcima, kreće se s mnogo šarma uz pomoć kultnoga prijevoda Otona Župančiča nevidljivom granicom između drame i komedije dostupne lutkama. Ivica i Marica glasovitog češkog kazališta Drak i redatelja Josefa Krofte na nadasve svjež način ujedinjuje muziciranje, ples, glumce i njihove lutke u neodoljivu zabavu. Predstava Finist Bratislavskog kazališta lutaka pokazala je sjajne tehničke mogućnosti za lutkarstvo elektroničkoga doba, ali nije ponovila uspjeh kakav je to kazalište 2002. na PIF–u postiglo nezaboravnim nastupom dobrog starog Tradicionalnog lutkarskog kazališta Antona Anderlea. Već tradicionalni PIF–ovi razgovori o školovanju mladih lutkara ovaj su put bili posvećeni kazališnoj akademiji u Bratislavi, a bratislavski su studenti uvršteni u program šarmantnom predstavom Gašparkove priče. Srodna skupina studenata lutkarstva iz Sofije predstavom Glazba u mojim rukama uvrstila se među najuspješnije konkurente na festivalu. Solistički laureati PIF–a, Jordi Bertran i Laura Kibel iz Zagreba, otišli su na festival u Ljubljanu, gdje nastupa i lutkarska Čarobna frula iz Zagreba, u kojoj je i Željko Mavrović (Sarastro), jedan od dobitnika nagrade za animaciju PIF–ova međunarodnog žirija.

PIF–u treba čestitati na novom izdanju knjige Drveni osmijesi Borislava Mrkšića u nadi da će kao jedan od za to najkompetentnijih nastaviti objavljivati i tekstove iz Mrkšićeve rukopisne ostavštine. Podsjetimo, bez Borislava Mrkšića (1925 – 1994), koji je uredio knjigu ogleda i osvrta Milana Čečuka (1925 – 1978) Lutkari i lutke (Sarajevo 1981) teško bi mladi danas mogli znati tko je bio taj glumac, lutkar, pisac, novinar iznimno zaslužan za svojedobni razvitak hrvatskog lutkarstva, a posebice festivala PIF. Iz istog mjesta može se poželjeti okupljanje tekstova o lutkarstvu nedavno preminule lutkarske umjetnice Kosovke Kužat–Spaić, kojoj je posvećen 39. PIF.

Marija Grgičević