Boja, atmosfera, efekt

Boja, atmosfera, efekt

Konačni rezultat kustosa Christiana von Holsta i Christophera Conrada sjajna je izložba koja je na jednom mjestu okupila četrdeset i jedno djelo Claudea Moneta te šest slika njegovih suvremenika.

Djela su na izložbu stigla s najrazličitijih strana svijeta i iz iznimnih muzejskih institucija

Tijekom cijelog ljeta, od svibnja do rujna, u Staatsgalerie u Stuttgartu otvorena je jedinstvena izložba. Naime, prije točno stotinu godina pariški je trgovac umjetnina Paul Durand–Ruel donio u Berlin radove Moneta i Maneta, koji su nekoć bili u vlasništvu opernoga pjevača i kolekcionara Jean–Baptistea Faurea. Njegov je berlinski kolega Paul Cassirer ta djela poslao na svojevrsnu prodajnu turneju po odabranim njemačkim gradovima pa se ona, među ostalim, zaustavila i u stuttgartskom Königliches Museumu. Istodobno je u Stuttgartu osnovana Stuttgarter Galerieverein – društvo prijatelja muzeja, pa su njezini članovi otkupili Monetov rad Sous les peupliers, effet de soleil, poznatijeg imena Felder im Frühling, nastao 1887. Upravo je ta činjenica ponukala kustose iz Stuttgarta da organiziraju izložbu koja bi komemorirala taj događaj i upotpune je brojnim djelima iste tematike. Priprema izložbe iziskivala je velike napore i trajala je gotovo tri godine, a namjera je bila istražiti na koji je način ta slika kupljena, kako je do kupnje došlo, ali i predstaviti jedno od temeljnih Monetovih tema – slikanje polja i livada.

Konačni rezultat kustosa Christiana von Holsta i Christophera Conrada sjajna je izložba koja je na jednom mjestu okupila četrdeset i jedno djelo Claudea Moneta te šest slika njegovih suvremenika. Djela su na izložbu stigla s najrazličitijih strana svijeta i iz iznimnih muzejskih institucija kao što su londonski Tate Gallery, njujorški Metropolitan i MOMA, pariški Musée Marmottan i Musée d’Orsay, petrogradski Ermitaž, madridski Museo Thyssen–Bornemisza, National Gallery iz Washingtona te muzeji iz Züricha, Amsterdama, Baltimorea, Berlina, Bostona, Chicaga, Edinburgha, Los Angelesa, Philadelphije, Rotterdama, Tokija, Budimpešte...

Sliku koju su prije stotinu godina otkupili u Stuttgartu dijelilo je već tridesetak godina od prvih pejzaža koje je Monet slikao kao šesnaestogodišnjak. Od Boudina je naučio da motiv treba slikati na prvu loptu, da treba uloviti prve dojmove, koji su uvijek u pravu, te da treba slikati u prirodi, na otvorenome. Desetljećima bit će to zapravo Monetov zaštitni znak, bilo da je riječ o katedrali u Rouenu, londonskom parlamentu, stogovima sijena ili krajolicima postavljenima na stuttgartskoj izložbi. Efekt svjetlosti, najvidljiviji čimbenik Monetova slikarstva, izvire iz svakoga djela i čini se da je on jedina Monetova preokupacija. Radovi koji su nastali u pariškoj okolici, u Argenteuilu i Givernyju, vrhunac su pejzažnog slikarstva uopće. Iako se radovi u neku ruku razlikuju načinom obrade površine, uporabom boja i sustavnošću svojstvenom Monetu, vidljiva je i toliko poznata moneovska pomna konstrukcija boje, prostora i atmosfere, efekata svjetlosti i boja... Stoga su identični motivi ponekad jako različiti. Preoblikovanje krajolika vlastitim impresijama, uklapanje i kadriranje motiva šumaraka, potoka, vjetrenjača, mostova, polja makova i ostalih motiva koje Monet oblikuje na svojim platnima samo su dio cjelokupna složena sustava kojemu se on neprestano vraća s malim preinakama.

Posebnu priču unutar izložbe dobili su likovi koji se pojavljuju na njegovim platnima. Redom su to žene s djecom koje u opravama i sa suncobranima krate vrijeme u šetnjama, poljodjelci, članovi obitelji i ostali. Svi ti likovi u jednom trenutku postaju sastavan, neodvojiv dio krajolika i sve više nestaju sa slika. Priroda koju Monet slika rezultat je konkretnog iskustva, koja od stvarnoga motiva visokog jablana, crvenog maka, odraza u rijeci, krošnje drveća ili oblačnog neba postaje koloristički akcent, naglasak svjetlosti i atmosfere datoga trenutka. Razvojna je to linija, od impresionizma pa do gotovo pred vrata apstrakcije, koju izložba uspješno otkriva bilo da je riječ o seriji jablana iz Givernyja ili poljima tulipana u Nizozemskoj. Među ostalim umjetnicima koji upotpunjuju izložbu šest je djela Adolphea Williama Bouguereaua, Camillea Pissarroa, Alfreda Sisleyja i Vincenta Van Gogha.

Izložba u jedinstvenom prostoru novijega dijela galerije zaslužila je i titulu Grosse Sonderausstellung des Landes Baden–Württemberg, a postavljena je isključivo u Stuttgartu, nikamo neće seliti. Slika Felder im Frühling je, čini se, prije jednoga stoljeća zaista dospjela u prave ruke.

Marko Kružić