192 centimetra u bijelom

192 centimetra u bijelom

U srcu turističke sezone, kada se brojni turisti spuštaju prema Jadranu, o Apoksiomenu se šuti. Nađe li se koji od njih na Zrinjevcu, muzej ga neće dozvatil

U desnom krilu drugoga kata zrinjevačke palače, iz prostorije u prostoriju, prezentirani su stvarni, povijesni i sadašnji identitet grčkog atleta. Od Apoxyomenosa kao jednog tipa prikaza atleta u antičkoj Grčkoj u čast pobjednicima na sportskim natjecanjima, preko dvije tisuće godina skrivene, jedva prepoznatljive antropomorfne strukture u morskom plavetnilu koje ga je posve uvuklo u sebe, do današnjega muzejskog artefakta i umjetničkog djela par excellence koje nam likovnom vrsnoćom svjedoči o geniju grčke umjetnosti, putem kojega mi baštinimo antiku. Između tijela pokrivena debelim slojem inkrustacije, ukliještena između dviju stijena kod otočića Vele Orjule, i skulpture kakvu vidimo danas stoji poman i dugotrajan konzervatorsko–restauratorski posao. Upravo nas o promjenama fizičke tvarnosti i konzervatorsko–restauratorskim postupcima na skulpturi izložba vrlo potanko izvješćuje pisanom riječi, fotografijama, arhitektonskim crtežima i katalogom. U višegodišnjem radu, kako saznajemo, tim stručnjaka vodili su Antonio Šerbetić, voditelj radionice za metal u HRZ–u, i Giuliano Tordi, firentinski restaurator. Dokumentarnim je filmom objedinjena priča o povijesti skulpture i njezinoj obnovi.

U prostoriji čiji su zidovi, strop i podovi dematerijalizirani bjelinom, nastojeći ostvariti čistu prostornost, stoji dojmljivo tijelo skulpture visoke 192 cm. Difuznim su svjetlom omekšane brončane površine na kojima se jasno uočava reljef kose, lukovi obrva i kapaka, senzualna punoća bakrenih usnica i bradavica na prsima, mišićje trbuha te nepravilna mreža sitnih pukotina i zakrpa na bronci koje je oblikovalo vrijeme. Bjelina svjetla–prostora iscrtava obrise tamnoga tijela atleta. Praznina prostora naglašava plastičku puninu tijela, punina opredmećuje prazninu. Rafiniran likovni tretman skulpture i postav izložbe, kojim je primjereno iskorišten zahtjevan interijer palače, potpisuje arhitekt Branko Silađin, a za vrlo uspješnu koncepciju izložbe zaslužna je povjesničarka umjetnosti Iskra Karniš.

U nas je uobičajena provincijska pristranost i napuhavanje vlastitih mogućnosti i rezultata, a s time u skladu i nerealna očekivanja poput onih s ljetošnjega svjetskog nogometnog prvenstva. No nije nam stran ni osjećaj manje vrijednosti prema velikim narodima, njihovim kulturama i postignućima. Posjetivši izložbu ostala sam zatečena marketinškom neosviještenošću (na uličnoj fasadi muzeja nema velikog plakata o Apoksiomenu). Moje iskustvo puno je primjera bombardiranja plakatima izložaba diljem Europe, a u posljednje vrijeme i u nas, od kojih mnoge po značenju u svjetskoj povijesti umjetnosti ne zaslužuju usporedbu s Apoksiomenom. Ali od njih se unatoč tome očekuje da donesu prihod od ulaznica, kataloga, plakata i ostalih korisnih i nekorisnih stvari koje se prodaju u muzejskim dućanima. Ta je pojava još čudnija kad znamo da je u našoj umjetničkoj baštini, ruku na srce, malo toga što ima svjetsko značenje. Apoksiomen je upravo jedna od takvih iznimnih rijetkosti u svjetskim razmjerima. Oko Apoksiomenova budućeg doma već je pala i poneka svađa, a bit će ih još, osobito ako taj izbor ne bude dovoljno stručno argumentiran. U srcu turističke sezone, kada se brojni turisti spuštaju prema Jadranu, o Apoksiomenu se šuti. Nađe li se koji od njih na Zrinjevcu, muzej ga neće dozvati. Možda ga dozove ugodna hladovina kafića u dvorištu Arheološkog muzeja. Turisti, jasno, neće znati da je zaboravljene 1987, u povodu Univerzijade, tamo umjesto kafića bio lapidarij u kojem se moglo predahnuti od gradske vreve i vrućine. Arhitekt koji je tada sjajno osmislio dvorište Arheološkog muzeja autor je današnjega iznimno dobra likovnog postava Apoksiomena.

Nadamo se da u tom boravištu Apoksiomen neće postati zaboravljeni artefakt, nego da će se njegov simbolički potencijal interpretacijom kvalitetno vezati uz promjene i potrebe širega društvenog konteksta. Da će uskoro doći vrijeme kada ćemo istinskoj kulturnoj baštini omogućiti da realizira svoj gospodarski potencijal.

Anita Zlomislić