Zgusnuti papir

Zgusnuti papir

Karakteristično za Picelja kao umjetnika avangarde jest upravo minimalizam unutar njegovih grafika.

Izložba Paper works umjetnika Ivana Picelja otvorena je u novigradskoj galeriji Rigo. Tom je prigodom Jerica Ziherl, voditeljica galerije, istaknula da umjetnik drugi put, nakon 1998, izlaže u Novigradu. O njegovu je opusu govorio poznati talijanski umjetnik internacionalne reputacije Getulio Alviani. Govoreći o djelu Ivana Picelja Alviani je istaknuo da je izložba Paper works zaključak njegova dugotrajnog umjetničkog djelovanja. Piceljeva djela posjeduju specifičnu i prepoznatljivu fizionomiju, a sam umjetnik posjeduje osebujan životni stil, uvijek nov modus djelovanja, iznova svjež i izvoran. Izložba nazvana Paper works dokument je fenomena koji se u povijesti umjetnosti naziva Nove tendencije, a uz to i oprečnost identifikacije, istaknuo je Alviani.

Spomenuti ciklus Paper works sastoji se od šesnaest radova na monokromnim drvenim podlogama formata 30x30 cm. U radovima autor razlama liniju unutar slike, pojačava efekt boje minimalizirajući tonove: crnu pojačava, a bijelom postiže privid praznine i nevidljivosti prostom oku. Njegovi su kvadrati pojačani linijama, koje razlama na četiri kvadratića u kojima intervenira upravo linijom. U jednom dijelu dinamiku postiže trima linijama, a u drugom je više linija u gornjem dijelu slike, dok donji dio ostavlja prividno neispunjenim. Rasporedom linija postiže gustoću i priču slike, a u nekima ostavlja samo crnu boju. Ne dajući prednost samo crnoj ili bijeloj boji, on unosi i svjetlije tonove: narančastu, crvenu, blagu zelenu, kojima suprotstavlja modru, odnosno crnu boju.

U kompoziciji grafika konfrontira bijelu, naizgled sterilnu boju, onoj crnoj, žutoj, plavoj i crvenoj. U slikama koje asociraju na prozore osim što suprotstavlja bijelu navedenima postiže u prozorčićima sklad crvene i crvene, modre i modre, žute i žute, darujući toplinu izloženim slikama. Karakterističan za Picelja kao umjetnika avangarde jest upravo minimalizam unutar njegovih grafika. Osim što sustavno vlada linijom kao glavnom determinantom vlastitog umjetnička izričaja, još je jedan čimbenik presudan u njegovu stvaralaštvu: svjetlo. Svjetlom u galerijskom prostoru grafike dobivaju novu dimenziju — prodiranja svjetla u govor slike... Razlamajući grafike na polja postiže zasebnu priču fragmenata papirnatih radova. Unutar Galerije Rigo grafike Paper works komuniciraju s tim zahvalnim izlagačkim prostorom. Raznobojno reljefnim papirnatim trakama Picelj produžuje minimalističku liniju umjetničkog djelovanja i ujedno postiže pokret. Mijenjajući smjer pruga postiže raznovrsne optičke efekte; i ne mogu se ne vratiti na konstantu bijele boje, kojom postiže kretanje unutar slike. Moglo bi se reći da se na drukčiji način razlomljavanjem linija unutar grafika —kvadrata neizravno referira na Mondriana, iako Picelj u grafikama postiže zgusnutost motiva.

Picelj je suosnivač grupe Exat 51. Godine 1952. i 1953. sudjeluje na izložbama (s A. Srnecom, B. Rašicom, V. Kristlom), koje su bile prve izložbe apstraktne umjetnosti u javnim prostorima u tadašnjoj FNR Jugoslaviji. Prva Piceljeva inozemna izložba bila je u pariškoj galeriji Denise René 1959, što je bio početak dugogodišnje suradnje umjetnika i galerije specijalizirane za izlaganje umjetnosti konstruktivističkih tendencija. Iste se godine u Zagrebu upoznaje s Almirom Mavignierom, a taj je susret bio presudan za utemeljenje pokreta Nove tendencije dvije godine poslije. U razdoblju od 1961. do 1973. u Zagrebu je održano pet izložbi Novih tendencija, na kojima su izlagali eminentni svjetski umjetnici čija su se djela temeljila na konstruktivističkim načelima i bila obilježena eksperimentalno–inovativnim pristupom. U šezdesetima Picelj radi na strukturama i programiranim djelima izvedenim u medijima slikarstva, te reljefa u drvu i metalu, a započinje i izniman grafički i dizajnerski opus. Bio je dugogodišnji suradnik i dizajner Galerije suvremene umjetnosti, danas Muzeja suvremene umjetnosti, te oblikovatelj knjiga i monografija. Posljednjih je godina opremio knjige Radovana Ivšića. Izlagao je skupno i samostalno 418 puta u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je niza vrijednih nagrada, a 1999. dobio je francusko odličje časnika Reda umjetnosti i književnosti.

Ante Kovač