Uspjeh kao cijena slobode

KASPOMANIJA Milane Broš, CD ROM u produkciji Hrvatskog instituta za pokret i ples, ur. i autorica Maja Đurinović

Uspjeh kao cijena slobode

Povijest KASP–a istodobno je povijest prodora suvremenih tendencija ne samo u izvedbene umjetnosti na ovom području

Kad je u sklopu obilježavanja dvadesete obljetnice Tjedan suvremenoga plesa najavio poseban dio programa jednostavna, ali današnjim gledateljima i mlađoj publici enigmatskoga naslova KASP Revival, sredini koja svoje uspjehe ne pamti i u kojoj se uvijek počinje od nule činilo se da duguje objašnjenje. Međutim, Komorni ansambl slobodnog plesa (KASP) i njegova umjetnička voditeljica Milana Broš sigurno su jedna od najvrednijih činjenica domaće suvremenoplesne, ili slobodnoplesne povijesti. Kao i za sve što je radila Milana Broš i za izbor termina ima utemeljeno objašnjenje, pa je i slobodni izbor u prigodnom razgovoru, objavljenu u Korpografijama, svojevrsnoj radnoj monografiji u povodu dvadesetog Tjedna suvremenog plesa, objasnila da »slobodni ples ima puno šire značenje i otvara sve mogućnosti upotrebe onoga što je na raspolaganju izrazu tijela«, te dodala da »sve što se odnosi na ljudski pokret može biti ples bez obzira na njegove stilske ili neke druge oznake«.

Koliko Milana Broš ima pokrića za tako široku definiciju, potvrđuje nedavni presedan u domaćoj plesnoj povijesti, koja osim što voli zaboravljati također nerijetko i gubi ono malo materijalnih tragova. Riječ je o CD–ROM–u naslova KASPomanija, interaktivnoj i multimedijskoj prezentaciji više od dva desetljeća povijesti Komornog ansambla slobodnog plesa, umjetničkog i životnog projekta Milane Broš. Nastavak je to aktivnosti Hrvatskog instituta za pokret i ples i njegove voditeljice Mirne Žagar, kojim je nakon nekoliko godina sustavna istraživanja postojeće građe, kao i sjenovitih ili pak vrlo točnih i lucidnih sjećanja umjetnika koji su, pod utjecajem samosvjesno beskompromisne i vizionarski jasne aure Milane Broš, na različite načine sudjelovali u produkcijama KASP–a. Završnu organizaciju materijala i vodstvo cjelokupnoga projekta potpisuje povjesničarka plesa i kritičarka Maja Đurinović, izradu i dizajn multimedija Slaven Delalle i tvrtka Kontraplan produkcija, no krovni je zaslužnik ipak sam HIPP, koji svoju misiju ne iscrpljuje samo organizacijom festivala nego i sveukupnom potporom, od produkcijske do prezentacijske, domaćoj plesnoj umjetnosti.

Počevši kao plesna pedagoginja potkraj pedesetih godina u tadašnjem Pionirskom kazalištu, zametku današnjega ZKM–a, Milana Broš ne zaustavlja se na pedagoškom radu, iako ga je zapravo obavljala tijekom cijele karijere, a obavlja ga i na specifičan način i danas svojom prisutnošću i spremnošću na komentar ili raspravu o plesnim temama. Tako već 1962. programom naslova Plesne studije počinje bogat produkcijski niz Eksperimentalne grupe slobodnog plesa Zagrebačkoga pionirskog kazališta, koja će samo godinu poslije, nakon odlaska iz tog kazališta, promijeniti ime u KASP. Osamostaljenje zbog estetskih neslaganja, i privrženost umjetničkoj slobodi bez obzira na cijenu nepripadanja, što u domaćim okvirima uvijek podrazumijeva i gerilske uvjete rada, ostat će konstanta ansambla za cijela njegova trajanja.

S druge strane tog, unatoč uspjesima u inozemstvu te međunarodnim stipendijama i vezama stalno nesigurna položaja u domaćoj sredini, stoji istraživački i u svemu suvremen duh KASP–a i Milane Broš, čiji je zaštitni znak avangardnost i antipopulizam, koji pak nije hermetičnost, nego programatsko odustajanje od igre na sigurno. Povijest KASP–a tako je i povijest prodora suvremenih tendencija u ne samo izvedbene umjetnosti na ovom području, jer ju je nemoguće odvojiti od kreativnih zanosa takozvanih zlatnih godina Studentskoga centra, točnije Teatra &TD i Muzičkog salona, ili pak Muzičkog biennala, koji su redovito pružali produkcijsko i prezentacijsko utočište bezdomnom i nepripadajućem ansamblu i u tom smislu primjerena, slobodna imena.

Pored gomile izvođača koji su kroz periodizacijski uvjetnu podjelu činili tri generacije plesnoga kolektiva, među kojima su mnogi i danas na više ili manje istaknutim plesnim pozicijama, izdvajaju se tri stalna dopisna člana, koji su ponekad i suautori: kompozitor Bogdan Gagić, muzikolog Nikša Gligo te tehnička alfa i omega Teatra &TD Branko Vodeničar. Oni su u KASPomaniji, kako je prema nadahnutu novinskom izvještaju s gostovanja u Italiji naslovljen CD ROM, zastupljeni biografijama i snimkama napravljenim isključivo za ovu prigodu, dok su same produkcije, osim popisom sudionika i autorske ekipe te opisima i dijelovima kritika, ponekad ilustrirane tek plakatom ili crno–bijelim fotografijama ili pak, zahvaljujući i arhivi HTV–a, izvornim snimkama iz vremena nastanka. Za kulturnu povijest ovih prostora one su možda i važnije od informacije koju nude snimke KASP Revivala, jer iz prve ruke pokazuju inozemne uspjehe KASP–a kao i nekadašnju važnost kulturnih zbivanja koju navodno sveprisutni mediji danas rijetko prepoznaju.

Upravo zato što se danas teško dolazi ne samo do povijesti nego i suvremenosti umjetničke proizvodnje, slikom, zvukom i riječi predstavljen put Milane Broš od inicijacije shvaćanjem da je Cageova tišina u glazbi ono što je u plesu mirovanje, preko traženja vlastita plesnog jezika uz pomoć avangardne glazbe te prožimanja plesa i likovnosti, do međunarodnih uspjeha i vrijednih nagrada, neprocjenjiv je prinos ne samo domaćoj kulturi. Ujedno je i pokazatelj da recentne umjetničke izvedbene prakse imaju ishodište u koracima prethodnika, čak i na vlastitu tlu.

Igor Ružić