Šaka u oko

Šaka u oko

Ostao je kip, stiješnjen na pločniku i natkriljen stabalcem. »Kao da je živ«, opisao ga je gradonačelnik

Sto pedesetu godišnjicu rođenja Nikole Tesle grad Zagreb obilježio je podizanjem spomenika znamenitom istraživaču i izumitelju. Hvalevrijedna inicijativa, uobičajena u takvim prigodama, postaje neobičnom jer isti je kip već odavno bio u Zagrebu, kao javna skulptura unutar parka u sklopu Instituta Ruđera Boškovića na Šalati, kojemu je i bio namijenjen. Gradski oci dovinuli su se tako jednostavnu rješenju da spomenik naprosto premjeste u strogo gradsko središte — i to je to! Podignut je i svečano otkriven novi–stari spomenik! Dug prema Tesli na zadovoljstvo mnogih odgovornih riješen je na najjednostavniji mogući način i njihova je prigodinačarska obveza time obavljena. Bukvalnim smještajem u blizini Tesline ulice. O samoj skulpturi i njezinu ambijentalnom postavu malo se pritom razmišljalo. Pompoznu otkrivanju spomenika 7. srpnja prisustvovao je cijeli državni i gradski vrh, izmjenjivali su se prigodničarski govori, svirala je limena glazba i svečanost je ubrzo završena. Ostao je kip, stiješnjen na pločniku i natkriljen stabalcem. »Kao da je živ«, opisao ga je gradonačelnik; »Neki kažu da je prevelik za ovaj prostor, ali i Tesla je bio prevelik za svoje vrijeme«, rekao je predsjednik. Bili su to i jedini osvrti na samo kiparsko djelo Ivana Meštrovića. Govorilo se, razumljivo, o Nikoli Tesli i njegovoj neprijepornoj veličini u Hrvatskoj i svijetu. Među uzvanicima bio je diskretno prisutan i Mate Meštrović, koji u posljednje vrijeme kao samoproglašen podoban predstavnik obitelji sve više zamjenjuje ulogu nepodobne sestre Marice i skrbi o ostavštini slavnog oca. Pritom mu je promaknula činjenica da je Ivan Meštrović izričito naglasio da je spomenik Nikoli Tesli postavljen kao pandan njegovu spomeniku Ruđeru Boškoviću u parku istoimenog Instituta, te da »original u gipsu treba poništiti jer je dovoljno da ima jedan odljev u bronzi na javnom mjestu u Zagrebu. Sa ovime će mi biti ušteđena eventualna napastovanja, da traže replike za neko drugo mjesto, što ja ne želim« (pismo Ivana Meštrovića Milanu Ćurćinu od 25. svibnja 1958. iz arhiva FIM). Naime, prema dogovoru Gradskoga poglavarstva i Instituta Ruđera Boškovića, na mjesto Tesle koji je sišao u središte grada, planira se postaviti novi odljev istog, čime je očito povrijeđena autorova želja. Nasljedna autorska prava kojima raspolaže Meštrovićeva obitelj koju u posljednje vrijeme predvodi sin Mate iznad su volje sama autora, koji je vrlo brižno i promišljeno pratio sudbinu svojih djela, o čemu je ostavio brojnu pisanu dokumentaciju, ponajprije pisma kao autentičan glas koji treba poštivati. A što bi tek Meštar rekao za današnje mjesto i postav kipa, možemo samo pretpostaviti.

Poznato je da se Ivan Meštrović u poslijeratnom američkom egzilu rado odazivao na zamolbe iz domovine za izradu spomenika, pa je prihvatio i rad na kipu Nikole Tesle. Originalnu je sadru Meštrović poslao u Zagreb 1957. Spomenik je odmah lijevan u Ljevaonici umjetnina u sklopu Akademije likovnih umjetnosti u Ilici 85, koju je kipar osnovao i u koju je imao najviše povjerenja da će izraditi kvalitetan odljev, te je postavljen na za to točno određeno mjesto, u zelenilu Instituta Ruđera Boškovića, gdje je već stajao njegov spomenik Ruđeru Boškoviću, oblikovan 1937, a odliven u broncu za Institut 1956. Meštrovićevi Tesla i Bošković svakako su pridonosili ugledu ustanove i postali su njezinim zaštitnim znacima. Meštrović je vrlo dobro analizirao situaciju u kojoj je već poznatom i postojećem kipu (Boškoviću) trebao pridružiti novi (Teslu). Komponira također sjedeću skulpturu znanstvenika, udubljena nad knjigom, stilizirana portreta, već ponešto u maniri svojih novijih radova. Sjedeće su skulpture kao javni spomenik česte u Meštrovićevu opusu, od Strossmayera (1925–26) i Povijesti Hrvata (1932) pa do Boškovića i Tesle, podignutih pedesetih godina 20. stoljeća. Kako je ovdje uobičajeno, gipsani Tesla nije nakon lijevanja po želji autora uništen, nego je pohranjen u depou Gliptoteke i danas obitelj polaže pravo na vlasništvo. Odličan povod da se nakon pedeset godina lome koplja o nasljednom autorskom pravu koje potražuje Mate Meštrović i ostalo troje nasljednika, te da se već kombinira s drugim (neautoriziranim i kako je vidljivo iz Meštrovićeva pisma, neželjenim) odljevom.

Pitanje podizanja spomenika vrlo je osjetljivo i važno pitanje, osobito u tako definiranu prostoru kao što je stara gradska jezgra, koja je i kao takva spomenički kategorizirana. U živu je sjećanju polemika koju je izazvala naplavljena gromada bronce koja prikazuje Marulića, a i projekt novije obnove Preradovićeva trga. U njegovu produžetku, skutrena na niskom postamentu između automobila i pješaka, smjestili su nam i Teslu. Bez okolnoga prostora, a ne slažući se s argumentom da u prenesenom smislu nadrasta svoj prostor (!), čeka prve pse u šetnji, vrećice smeća ili grafite. Baš je nekako — usput. Potkraj 19. stoljeća naš kultni kulturminister svjesno je velike državne narudžbe povjeravao tada mladim umjetnicima i stvorena je hrvatska moderna. Početkom 21. stoljeća recikliramo neke provjerene vrijednosti bez određene vizije. Nimalo teslinski.

Irena Kraševac