Ništa bitno novo

Ništa bitno novo

Odgovor na pitanje hoće li novi–stari mandati, obnovljena zgrada i novi ravnatelj Drame donijeti nešto zaista novo i bolje u sljedećoj splitskoj sezoni morat ćemo pričekati

Proteklu sezonu na splitskim kazališnim scenama više su obilježili događaji koji se nisu dogodili na samim pozornicama, nego izvan njih. Najvažnija stvar u sezoni sigurno je (konačno) otvaranje obnovljene zgrade Gradskoga kazališta lutaka, čime je Split, nakon mnogo godina, još od obnove HNK prije 26 godina, dobio novi scenski prostor, tehnički najopremljeniju pozornicu u gradu.

Lutkari i splitska djeca tako su dobili nov, primjeren prostor, a dva su druga splitska kazališta dobila nove ravnatelje na četiri godine. Milan Štrljić kao intendant Hrvatskoga narodnog kazališta i Ljubica Srhoj kao ravnateljica Gradskoga kazališta mladih nastavit će mandate, a kako je posljednjoj to već četvrti u nizu, pripada među najdugovječnije hrvatske kazališne ravnatelje. Oba su izbora popraćena političkim pričama, ali da hrvatske ravnatelje i intendante i bira politika, a ne struka stara je činjenica. No, ovdje ću stati, zbog mogućeg medijima omiljenog sukoba interesa: bio sam, naime, protukandidat ravnateljici GKM–a, ali do Gradskog vijeća moje ime nije stiglo.

Na pozornicama nije se vidjelo ništa bitno novo, vrtjele su se stare estetike, tek s povremenim nagovještajima drukčijih mogućnosti. Osmi povjerenik, naš najuspješniji roman, došao je u režiji Ivice Kunčevića i do scene HNK, ali nije ponudio ništa što bi bilo vrijedno usporedbe s romanom. I ovaj put se pokazalo da je popularne romane, o kojima svi sve znaju najteže uspješno prebaciti na scenu i da se na tome lako lome zubi. Pukovnik ptica Hriste Bojčeva u režiji Nenni Delmestre djelovao je kao ponešto zakašnjeli repertoarni potez, potrošena metafora svijeta kao ludnice. Sama izvedba bila je korektna, a najveći su prinos dali glumci, posebno Trpimir Jurkić i Čedo Martinić. Tek Udovice Dorfmana i Kushnera u režiji Dina Mustafića i sa Zojom Odak u glavnoj ulozi donijele su nešto drukčiju estetiku na velikoj sceni HNK.

Najavljeni Ujak Vanja u režiji Mateje Koležnik odgođen je za sljedeću sezonu, ali je živo bilo na malim scenama u kazalištu. Kazališni redateljski debi Arsena Antona Ostojića, u kojem je zajedno s Ksenijom Prohaska potpisao dramu Billie Holiday, pokušaj je nastavka bavljenja splitske glumice i pjevačice ženama koje su obilježile povijest. Billie Holiday, ipak, zbog nespretna teksta i nemaštovite režije nije stigla ni blizu uspjeha Marlene. Publika nije osobito profitirala ni od Brane C. McPhersona, još jednog upitnog repertoarnog izbora kojem sigurno nije pomogla nevješta režija Borne Armaninija, a tek je Francuzica Ilije Zovka jednostavnim šarmom izvukla događanja manjega formata u HNK.

Gradsko kazalište mladih nije dobro počelo sezonu predstavom Deus ex machina Vlatka Perkovića u režiji Vanče Kljakovića, u kojoj vrijedi jedino spomenuti glumačku igru Magde Matošić, ali je znatno zabavnija bila Lemova vizija Andersenova Careva novog ruha. Premda ne pripada u profesionalnu produkciju, vrijedi spomenuti zaključak sezone u GKM–u Tajni jezik, izvedbu koju je s dramskim studiom osmislio Goran Golovko, a koja se pozabavila ozbiljnim problemom anoreksije u mladih.

Lutkari će sezonu osim po novoj zgradi pamtiti i po uspješnu gostovanju s Lepezom mladosti u režiji Joška Juvančića na iranskom kazališnom festivalu, ali i za tu, kao i za predstavu Povist o Splita treći dil, kojom je otvorena zgrada, trebat ćete potražiti drugi kritički sud: potpisnik obiju lutkarskih igara pisac je ovih redaka. Treća lutkarska premijera bila je Pale sam na svijetu u režiji Gorana Golovka, od sljedeće sezone, kako je najavljeno, ravnatelja drame splitskog HNK.

Odgovor na pitanje hoće li novi–stari mandati, obnovljena zgrada i novi ravnatelj Drame donijeti nešto zaista novo i bolje u sljedećoj splitskoj sezoni morat ćemo pričekati.

Jasen Boko