NA PUTU PREMA DOLJE

NA PUTU PREMA DOLJE

Umjesto vlastita komentara zaključno prenosim rezultate on–line–ankete postavljene na obnovljenim web–stranicama osječkoga HNK na pitanje »Što mislite o našem repertoaru?« Uvjerljivo najviše, više od 43 posto glasača, odabralo je opciju nije dobar

Završetkom prošlogodišnje (2004/2005) kazališne sezone činilo se da je politika dramskog programa osječkoga HNK, kojom je ravnao Damir Munitić, konačno postavljena na zdrave temelje: dobar omjer manje poznatih, ali nipošto slabih djela (kao što su Naranča u oblacima mlade spisateljice Ivane Sajko i Vodene koke Stanisłava Ignacyja Witkiewicza) i klasičnih komada (kao što su Macbeth Williama Shakespearea i Cyrano de Bergerac Edmonda Rostanda); osnažen glumački ansambl, angažiranje redatelja i glumaca gostiju (među ostalima Nikše Krušelja, Krešimira Mikića, Darka Milasa, Olge Pakalović, Zlatka Svibena, Renea Maurina) te aktiviranje male scene pokazali su da osječki ansambl može pružiti i bolje predstave negoli one zasnovane na plitku i lascivnu humoru, kakve su uglavnom prevladavale prošlih godina. Uostalom, da nije riječ tek o subjektivnoj procjeni, posvjedočile su i brojne nagrade.

Tim je veće razočaranje ovom (2005/2006) kazališnom sezonom: od četiri predstave (Ferenc Molnár: Đavo; Ivo Kozarčanin, Sam čovjek; Slavko Grum: Događaj u mjestu Gogi; Carlo Goldoni / Peter Turrini: Krčmarica Mirandolina) pozornost zapravo zaslužuje jedino Grumov Događaj u mjestu Gogi u režiji slovenskoga redatelja Renea Maurina, sa Sandrom Tankosić i Petrom Vulićem kao tumačima glavnih uloga. Maurin je postavio predstavu koja mučnom i teškom atmosferom jalova života malograđanske sredine upozorava na raznovrsne bolesti svakoga društva (pedofilija, silovanje, prostitucija, umorstvo...) i postavlja nikad razriješena pitanja identiteta, kako osobnoga tako i kolektivnog. Ironiju života Maurin pak predočuje scenama (gorkog) humora, kao i postupkom inverzije muško–ženskih uloga, a cjelokupnom dojmu pridonose i melankolične note te vrlo funkcionalne scenografija i kostimografija. Krčmarica Mirandolina Carla Goldonija, u ovom uprizorenju prožeta manje poznatom Krčmaricom iz 1971. austrijskoga dramatičara Petera Turrinija, gledljiva je, za manje zahtjevnu publiku vjerojatno i zabavna, predstava čiju režiju potpisuje Nina Kleflin. Naime, sraz Goldonija i Turrinija rezultirao je vulgariziranom inačicom komedije karaktera, no pitak i lascivan humor te klišeizirane geste na granici dobra ukusa teško da mogu pružiti išta iole zahtjevnijoj publici. Predstavu zapravo spašavaju glumci: Nela Kočiš, Stojan Matavulj, pa i Robert Krajinović, Augustin Halas, Davor Panić, Lidija Florjan, Vjeko Janković. Glumačka ekipa, ponajprije naslovni lik Đavla povjeren Zagrepčaninu Mislavu Čavajdi, gledljivim čini i komediju Đavo Ferenca Molnára, u režiji Tamása Balinkóa. Predstava je realizirana u suradnji s dvama kazalištima iz Pečuha: Mađarskim narodnim kazalištem i Hrvatskim kazalištem. Ta komedija s blagim pomakom prema nadrealnom izgrađena je na binarnim oprekama: muškarac–žena, svijest–podsvijest, duhovno–materijalno, racionalno–emocionalno, samosvjesno–samozatajno i daje uvid u (manje vrijedno) stvaralaštvo mađarskog književnika u nas ponajprije poznata kao autora Junaka Pavlove ulice. Na kraju spominjemo mlako i slabokrvno uprizorenje Kozarčaninova romana Sam čovjek. Sam roman, pa tako i njegova adaptacija, lišen je svakoga dramskog zapleta i dugim monolozima teško da može zadržati pozornost publike. Nije upitan Kozarčaninov književni lirizam, ali puna tri sata nedogađanja, s čestim općim mjestima i stereotipovima koji preostaju nakon pojednostavljivanja izvornika, sa tek povremenim zanimljivim prizorima i ljupkim monolozima u izvedbi pohvale vrijedna mladoga Ivana Glowatskog, vrlo je zamorno za gledatelja...

Umjesto vlastita komentara zaključno prenosim rezultate on–line–ankete postavljene na obnovljenim web–stranicama osječkoga HNK. Naime, iako tu vrstu istraživanja javnoga mnijenja uzimam s rezervom, nisam odoljela da ne pogledam rezultate odgovora na pitanje »Što mislite o našem repertoaru?«. Uvjerljivo najviše, više od 43 posto glasača, odabralo je opciju nije dobar.

Kristina Peternai