Na orguljama Zagrebačke katedrale

Ljetna koncertna ponuda u Zagrebu usredotočila se na srpanj, za koji je Koncertna direkcija Zagreb ponudila obilje koncerata u sklopu Zagrebačkog baroknog festivala (ZABAF–a) i Zagrebačkih ljetnih večeri. Večeri su stilski raznovrsne i sadrže čak četiri koncerta na orguljama zagrebačke katedrale. Nastavak je to tradicije koju i publika voli, a to se pokazalo već na prvom koncertu 6. srpnja, kada je odličan koncert održao mladi zagrebački orguljaš, skladatelj i pedagog Ante Knešaurek (1978).

Reprezentativni program velikih zahtjeva obuhvatio je najprije stožerna djela orguljske literature. Umjetnik ih nije poredao kronološki, nego je počeo osebujnom modernijom glazbom Oliviera Messiaena, najvećeg francuskog orguljaša 20. stoljeća. Iz njegova ciklusa Rođenje Gospodina odabrao je tri stavka (Djevica i Dijete, Pastiri, Djeca Božja). Slijedila je Introdukcija i Passacaglia iz ciklusa Monolog op. 62 njemačkog orguljaša Maxa Regera, jednog od najvećih Bachovih nasljednika na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. I napokon, izborom Preludija i fuge u e–molu BWV 548 Johanna Sebastiana Bacha Knešaurek odao je počast i velikom orguljaškom uzoru skladateljima svih naraštaja nakon Baroka.

Skladbom Hommage aa Josquin des Prés iz opusa manje poznata Messiaenova suvremenika Jeana–Jacquesa Grunewalda, umjetnik je i tom francuskom orguljašu ponudio istaknuto mjesto među odabranima. Ante Knešaurek pokazao je visoku razinu tehničkog umijeća, kao rezultat odlične škole vrsnih pedagoga Marija Penzara, Anđelka Klobučara i Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na usavršavanju u Njemačkoj kod Ludgera Lohmanna. Uz preciznost, studioznost i muzikalnost, te ukus i maštovitost registracije, pokazao je u odličnoj vlastitoj skladbi Lumen Christi i izvanredne improvizatorske sposobnosti, za koje je 1999. dobio posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju u Leipzigu.

Barok u Veneciji

Izvrsni koncert u sklopu ZABAF–a održao je 7. srpnja u Crkvi sv. Katarine ugledni talijanski ansambl za ranu glazbu Accademia Bizantina. Osnovan 1983. u Ravenni, stekao je ugled jednog od najboljih interpreta talijanske barokne glazbe, a za zagrebački nastup odabrao je djela venecijanskih baroknih skladatelja. Umjetnički voditelj, pijanist i dirigent Ottavio Dantone svira čembalo u sklopu ansambla od osam članova, u kojem se uz autentične gudačke instrumente na čelu s violinistom Stefanom Montanarijem nalazi još čembalo i lutnja u rukama odličnog umjetnika Eduarda Egueza. Njegovo umijeće najviše je došlo do izražaja u uzornoj izvedbi Trija za lutnju, violinu i basso continuo Antonija Vivaldija.

Osim Vivaldija, najzastupljenijeg i najpopularnijeg skladatelja, predstavljeno je još nekoliko sonata, simfonija ili koncerata Tommasa Albinonija, Baldasarea Galuppija i Giovanija Benedetta Plattija. Uočljivo je bilo i staro pitoreskno violončelo Marca Frezzata, nešto tišeg, ali vrlo lijepo oblikovana tona. Ansambl se u cjelini odlikovao preciznom, dobro ugođenom svirkom, posebno dojmljivom u polaganim stavcima. Glazbenici su nastojali da monotoniju ravnoga tona bez vibrata ožive primjerenom dinamikom, agogikom, akcentima, a napose elegancijom i živošću virtuozne interpretacije.

Propusti u organizaciji

Za razliku od dobre posjećenosti prijašnjeg koncerta, nekoliko dana poslije, 13. srpnja, Crkva sv. Katarine bila je nažalost neugodno prazna. Tek devetnaest posjetilaca došlo je na koncert finskoga Komornog orkestra Avanti. Naime, nije se smjelo dogoditi da organizator u isto vrijeme planira još jedan koncert (oba u sklopu Zagrebačkih ljetnih večeri), na kojem je nastupila orguljašica Ljerka Očić u zagrebačkoj katedrali. Tako se publika podijelila i to na veću štetu uglednih gostiju iz Finske.

Na tom koncertu dogodio se još jedan propust. Otisnuta je nepotpuna programska cedulja na kojoj su nedostajale tri točke, kao i imena članova ansambla. A bilo ih je samo četiri, jer Komorni orkestar Avanti, koji su osnovali znameniti dirigenti Esa–Pekka Salonen, Olli Pohjola i Jukka–Pekka Saraste, nastupa u različitim sastavima, od komornog do simfonijskog, ovisno o izboru programa.

U zagrebačkom sastavu Sirkka–Liisa Kaakisen i Zbigniew Pilch, violine, Mika Suihkonen, gamba i Petteri Pitko, čembalo, ansambl je predstavio zanimljiv program poljskih skladatelja 17. i 18. stoljeća (Zbigniew Pilch je naime Poljak i suprug Sirkke–Lisse Kaakisen). Oni su stvarali pod utjecajem talijanske, a posebice venecijanske glazbene kulture, na čijim su se izvorima nadahnjivali. Nažalost njihova djela uglavnom nisu bila tiskana u svoje vrijeme, a rukopisi su im bili ili izgubljeni ili zaboravljeni po raznim neistraženim arhivima. Tim dragocjenija bila je želja ansambla simboličkog imena Avanti da nas upozna i s tim dijelom nepoznate, a vrijedne i zanimljive poljske baštine, čiji su predstavnici u prvom dijelu programa s izborom kancona i sonata bili Adam Jerzebski, Stanislav Sylwester Szarzynski, Andrzej Rohaczewski i Marcin Mielczewski.

Drugi dio program Komornog orkestra Avanti sadržavao je pak djela njemačkih i engleskih skladatelja nadahnuta poljskom narodnom glazbom. I dok su se prije spomenuti poljski skladatelji povodili za stilom talijanske instrumentalne glazbe, drugi su u djela unijeli svježinu poljske izvorne glazbe. Bila je to duhovita plesna skladba Poljske gajde Johanna Heinricha Schmeltzera, Tri poljska plesa Tobiasa Huma za gambu i Poljska sonata Georga Philippa Telemanna.

Iako malobrojna, publika je bila zahvalna gostima i uporna u odobravanju, te je za dodatak izmamila efektan poljski hajdučki ples.

Višnja Požgaj