Monodrama bez teksta – hit

London I dok ostatak svijeta u ovo doba zaključuje kazališnu sezonu i zbraja rezultate, londonski West End ulazi u najživlji dio godine. Tamošnje su scene preplavljene kvalitetnim produkcijama i zvijezdama: Judi Dench, Jeremy Irons, Juliette Lewis, Fiona Shaw, Simon Russell Beale, svi su oni na londonskim pozornicama u vrhunskoj formi. No, predstava koju izdvajam ovaj put jedna je od najneobičnijih koja se pojavila na West Endu: riječ je kazališnoj adaptaciji Beckettove televizijske drame Eh, Joe, koju je na scenu postavio poznati filmski redatelj Atom Egoyan. Zamisao je beskrajno hrabra: komad traje pola sata, na sceni je samo jedan glumac, a da stvar bude još neizvjesnija — on ne izgovara ni jednu riječ! No, Egoyan je u suradnji s Michaelom Gambonom (kojemu pomaže snimljeni glas Penelope Wilton), glumcem iznimno ekspresivna lica, napravio hit–predstavu koja je naišla na oduševljene reakcije kritike.

Cirkus i Beatlesi

Las Vegas Na posve drugoj strani svijeta nimalo komorna ni intimna predstava. Većina ljubitelja kazališta ne može se složiti da li je Cirque du Soleil, najveći kanadski izvozni kulturni proizvod, cirkus, kazalište, opera ili putujući show, ali jedno je jasno: riječ je o jednom od najzanimljivijih kazališnih fenomena današnjice. Skupina uličnih performera i žonglera koja ga je osnovala 1984. nije sigurno mogla ni maštati o današnjim razmjerima ovog fenomena. U ovom trenutku svijet obilazi njihovih sedam spektakala, a četiri koja su već godinama stacionirana u srcu američke zabave, Las Vegasu, od prošloga tjedna dobili su novo društvo. Najnovija premijera Cirque du Soleil jednostavno se zove Ljubav, a govori o Beatlesima i zasnovana je na njihovoj glazbi. Cirkus, opera, rock–koncert, kazalište, performans, sve je to Ljubav, a već na premijeri svoje su oduševljenje iskazali i sami preživjeli članovi Beatlesa. Jedno je izvjesno: Ljubav je veliki uspjeh koji će sigurno godinama ostati na repertoaru kazališta posebno izgrađena i opremljena za njihove predstave u Hotelu Mirage.

Avignonski otklon od tradicionalnog

Avignon Festivalska su vremena, ali ovaj put spominjem samo jedan: Festival d’Avignon, koji je započeo 6, a završava 27. srpnja, obilježava šezdeset godina postojanja, a selektor je ovogodišnjega programa Joseph Nadj. Otklon festivala od tradicionalnoga poimanja teatra očit je bio već lani, kad je festival osmislio Jan Fabre, a ove godine nastavlja se koncept teatra koji je zainteresiran za povezivanje s drugim umjetničkim disciplinama, plesu ili slikarstvu. Nadj je program najavio kao »vraćanje korijenima i svom identitetu, rijeka kao mjesto pokreta, mogućnost približavanja drugome«. Čemu se drugom avignonski festival približio ove godine, nakon prošlogodišnjeg izdanja koje su mnogi proglasili debaklom, možete provjeriti na internetu: www.festival–avignon.com.

Ruska sezona za pamćenje

Moskva Za razliku od Londona, ruska prijestol-nica spava ljetni san, pozornice su zamrle, os-taju samo analize vrlo uspješne sezone. A u njima nekoliko ljudi i događaja: Kiril Serebrennikov prvo je ime sezone, stigao je osim u teatru raditi i na filmu, skandal oko Vasiljeva i njegova teatra najružnija je stvar koja se dogodila, a Jurij Klavdijev najbolji novi pisac. Neočekivano, najboljom se produkcijom drži inovativna režija Tramvaja zvanog žudnja Genriete Janovskaje, a Kama Ginkas za svoju produkciju Smiješna poema, koja obrađuje poglavlje Veliki inkvizitor iz Karamazova Dostojevskog, u pozitivnom je smislu ocijenjen glavnim provokatorom sezone.

Jasen Boko