Grgurov usud

Grgurov usud

Joško Marušić, Grgur iz Nina, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

U najnovijoj knjizi Grgur iz Nina, u kojoj je uz likovnu dokazao i literarnu darovitost, poznati animator, karikaturist, ilustrator, strip–crtač Joško Marušić na zanimljiv način isprepleće tradiciju sa suvremenim pitanjima i problemima. Tematiku i način nagovješćuje sam podnaslov — Moderna priča ispričana na staromodan način i obrnuto. Polazna je točka fabule ninski biskup Grgur i za hrvatsku povijest i kulturu važna 925, godina krunjenja Tomislava za hrvatskog kralja i crkvenoga sabora u splitskoj prvostolnici. Priča je iznesena unutar šesnaest poglavlja u stihovima, čime se približava tradiciji srednjovjekovnoga načina pripovijedanja — pjevanja, odnosno recitiranja po dvorovima, trgovima, krčmama. Povijesne okolnosti tek su naznake pozornice na kojoj Marušić postavlja osobnu dramu glavnoga lika. Počevši od nedoumica oko ljubavi prema mladoj Zorki, djevojci koju je posvojio, do vječnih pitanja pripadnosti pojedinca i identiteta nacije, Grgur je oslikan kao čovjek rastrgan između različitih ideala (svjetovnosti koju mu predlaže otac i posvećenosti Bogu koju sam odabire, zemaljske i onozemaljske ljubavi), i stoga se odvaja od pozicije povijesnoga junaka. Nije to monumentalna ličnost, moralni autoritet kako ga primjerice prikazuje Meštrović, nego čovjek od krvi i mesa, čovjek koji se trudi, muči da dosegne ideale, i u tome ne uspijeva potpuno.

Moderna priča na staromodan način i obrnuto? Marušić se dotaknuo i nekih tema vezanih uz današnju situaciju — kontroverze oko očuvanja jezika (prema predaji upravo se Grgur zalagao za slavensko bogoslužje, danas je samo dokazano da je protiv splitskoga nadbiskupa Ivana za sebe tražio primat nad dalmatinskom crkvom), pitanje identiteta, pozicije malenih kultura, nacija u odnosu na one velike, rizici ulaska u veće političke tvorevine. Razmišljanja su iznesena dovoljno jasno, ali bez nepotrebnih eksplicitnosti.

Posebnu draž pružaju reminiscencije na dalmatinske običaje. Tako su čitava tri poglavlja posvećena jematvi. U slavlju tradicije berbe grožđa dana je i posveta životnim radostima i senzualnoj slobodi, a Grgur je još jednom opisan kao Božji čovjek duboko ukorijenjen u (ovo)zemaljski način života — »Vičan krampu, koplju i ribanju, / Drug je smokvi, maslini i lozi / Muž je ruke vješte, bistra uma.« Premještanjem radnje u urbanu sredinu, Split, Marušić dočarava živu i razuzdanu atmosferu, vrevu srednjovjekovnih ulica napučenih ribarima, težacima, trgovcima, gubavcima, prosjacima, probisvijetima, kurvama, misionarima.... Grgur na svom putu potrage za idealima kroči i u krčmu gdje će pobijediti u natjecanju tko može najviše popiti. Barem je jedan ideal dosegnut...

U stalnu kontriranju oprečnosti (selo – grad, crkva – krčma...), lascivnijim, golijardskim stihovima pučke razuzdanosti suprotstavit će se predivni reci, od kojih se neki doimaju gotovo poput molitve. Dok u drugim poglavljima progovaraju sami likovi (Grgur, njegov otac, Zorka, kralj Tomislav...) u prvim dvama te u posljednjem (Usud Vremena, Usud prostora i Usud razuma) čuje se glas mnoštva, ljudske zajednice koju objedinjuje težnja za ljubavi — »Ljubav nam je jezik, veza / Ljubavlju nam daješ znake« i konačan vapaj Bogu »Poduči nas ljubavi«...

Tekst prate dojmljive crno–bijele ilustracije oživljene žarko crvenim akcentima. Crteži, čija je linija kadšto čvorugava poput stare masline, dodatno naglašavaju glavne momente radnje, i nastavak su meditacije o ljubavi i sudbini čovjeka. Knjiga otisnuta u 777 primjeraka bibliofilsko je izdanje. Autor je svaku vlastoručno potpisao, a od toga je 77 primjeraka i numerirao.

Barbara Vujanović