Disciplina svirke

Disciplina svirke

Program diska The Cool Jazz Dua mogli bismo podijeliti u dva segmenta. Prvi uključuje niz od četiri standardne skladbe, a drugi dio obuhvaća Glodićev autorski opus sa šest izvornih skladbi

Ovaj sam put na samu kraju sezone u prilici najaviti jedan, službeno još neobjavljen, domaći moderni jazz–projekt, koji će specifičnošću pristupa i kakvoćom svakako obogatiti našu diskografiju jazza. Riječ je o disku koji je snimio zagrebački The Cool Jazz Duo, mali sastav koji se nakon dulje stanke ponovno pojavljuje na hrvatskoj jazz–sceni. Valja podsjetiti da je taj duo u sastavu: Saša Nestorović, saksofon, i Veljko Glodić, glasovir, prije više godina nastupio u sklopu jednog od sada već davnašnjih festivala jazza, održana tijekom devedesetih godina u Hrvatskom glazbenom zavodu, da bi potom iz nekih neobjašnjivih razloga na dulje vrijeme nestao iz našega života.

Formacija dua nije, ponajprije zbog svoje složenosti, česta u svijetu jazza, iako je bilježimo, i to napose u sferi onoga modernog. Hrvatska inačica takve delikatne formacije leži u shvaćanjima i rukama dvojice naših svestranih glazbenika, majstora svojih glazbala. Saša Nestorović, saksofonist s diplomom zagrebačke Muzičke akademije, član Big banda HRTV–a i Zagrebačkog kvarteta saksofona, naš je afirmirani džezist i čini polovicu dua. Druga je pijanist Veljko Glodić, u Sjedinjenim Državama visokoškolovani glazbenik, koji je na Florida State University doktorirao i jazz–glasovir, a djeluje kao docent tog instrumenta na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Kvalifikacije su to relevantne za razmišljanja o konceptima kojima su projektu prišla dvojica glazbenika. U džezističkom segmentu razmišljanja Veljko Glodić ostvaruje poveznicu stila be–bop očiglednu u njegovu fraziranju, i tečevine jednog od najboljih harmoničara u povijesti jazza, pijanista Billa Evansa. S druge je strane Saša Nestorović sljedbenik postkoltrejnovske saksofonističke škole sa svim obilježjima improvizacije i harmonijskih progresija. Odluka o kombinaciji saksofona i glasovira bez ritam–sekcije određuje toj dvojici koncept aranžmana i stanovitu disciplinu sviranja u nadopunjavanju kako u temi tako i u improviziranim korusima. Nedostatak ritam–sekcije u kombinaciji jednoga melodijskog i jednog harmonijskog instrumenta zatijeva i važnu ulogu glasovira u lijevoj ruci, što Glodić vrlo svrsishodno i znalački postiže.

Program bismo diska The Cool Jazz Dua mogli podijeliti u dva segmenta. Prvi uključuje niz od četiri standardne skladbe: Vierd Blues Milesa Davisa, Very Early Billa Evansa s 3/4 feelingom, klasik Johna Coltranea Giant Steps i harmonijski obogaćenu melodiju Georgea Gershwina Summertime. Drugi dio obuhvaća Glodićev autorski opus sa šest izvornih skladbi: La Boîte du Jazz, The Hanged Man, Sanja’s Dance, The Holy Lady, Some Distant Memories i Balkan Blues u 5/4 metru, koji pamtimo iz na početku teksta spomenutih festivalskih dana dua. Sve su to moderno zamišljene skladbe, značenje kojih je u potpunosti shvatio rutinirani Saša Nestorović. Jedino programski možda ne bi bilo loše u završnoj verziji diska originale kombinirati sa spomenutim standardima, a ne odijeliti ih u poseban niz. Disk bi tako dobio na dinamici, a to bi u ovom trenutku bila jedina dobronamjerna sugestija za konačnu realizaciju svakako dobrodošla CD–a.