»Hrvatski filmski ljetopis«, gl. ur. Bruno Kragić, god. 12, br. 46, Zagreb, lipanj 2006.
Točno nas godina dana dijeli od pedesetog izdanja najvažnijega hrvatskog časopisa filmske orijentacije. »Ljetopis« je u svom tromjesečnom ritmu već od samih početaka nezaobilazan teoretski i kritičarski kutak, koji pozornu čitatelju nudi uvid u kvalitativne dosege podjednako djela koliko i njihovih autora, koji domaćoj filmskoj produkciji daje odraz iz zrcala; koji nepogrešivo korenspondira sa širom filmskom sredinom u kojoj nastaje. Ograničiti »Ljetopisov« djelokrug samo na domaća zbivanja bilo bi posve pogrešno, jer u dobru dijelu neprekidno prati teoretska i filmska zbivanja i izvan našega kruga, ali svejedno on jasno progovara iz vrlo specifična kuta. Četrdeset i šesto, recentno izdanje »Ljetopisa« svojim sadržajem te zaključke nužno nameće. Tek završen Animafest tako za sobom povlači animatorski blok, a primjerice ciklusi Filmskih programa interesnu oštricu usmjeruju na mađarske filmove ili Françoisa Truffauta. Iako se nizanje primjera može nastaviti, ipak krenimo redom. Članci Midhata Ajanovića Ajana, Joška Marušića i Hrvoja Turkovića pozabavili su se animacijom. Ajanović, filmolog, filmaš i karikaturist, u razmatranje uzima odnos karikature i animiranoga filma, ali i drugih audio–vizualnih medija. Na osnovi teoretskog okvira koji daje uz pomoć teoretičara poput Noëla Carrolla ili Hrvoja Turkovića niže definicije i primjere prožimanja karikaturalnih izražajnih sredstava s onima filmskima. Joško Marušić osvrnuo se pak na vrlo zanimljiv aspekt nastanka animiranoga filma — na pitanje autorstva. Parafrazirajući Marušića: »Od četrdeset različitih profesija koje sudjeluju u nastanku animiranog filma samo se njih devet drži umjetničkima.« Problematizacija pozicije snimatelja ili redatelja u animiranom filmu osnovna je preokupacija eseja. Blok vezan uz animaciju zaključuje Hrvoje Turković predstavljanjem monografije Clare Kitson Jurij Norštejn i Bajka nad bajkama: animatorovo putovanje. »Ljetopisove« filmske studije otvara Saša Vojković kritičkonaratološkim pristupom novom hrvatskom filmu. Svjedoci, Oprosti za kung fu, Što je Iva snimila 21. listopada 2003, Dva igrača s klupe i Što je muškarac bez brkova filmovi su na kojima autorica vadi elemente u stvaranju subjektivnosti protagonista i opće pokušaje redefinicije vlastitog identiteta u modernom društvu. Mašu Grdešić s druge strane ne muči toliko lokalna upregnutost u ideološke, patrijarhalne i nacionalne obrasce koliko problem (a)političnosti ženskih medijskih žanrova. Kao ulaznica u konstelacijski raspored žena i politike posve je prigodno poslužilo novije trendsetersko Sveto pismo: serija Seks i grad. Seksa se dotaknuo i Tonči Valentić. Zanimanje su mu zagolicali pornografski filmovi. Kako filmski medij doživljava seksualnost, koji je transgresivni potencijal pornografskih filmova te imaju li oni i subverzivnu notu u svojim implikacijama samo su neka pitanja na koja se pokušava iznaći odgovor. Prijevod knjige Alexandera Garcíe Dütmana Visconti: uvidi u krvi i mesu potaknuo je Valentića na recenziju izdanja, a istodobno je i Bruno Kragić pod povećalo uzeo pretposljednji film Luchina Viscontija Zatvoreni obiteljski krug. Nakon metodičnoga Kragića Irena Paulus poglavlje studija zaključila je osvrtom na ulogu glazbe i zvuka u filmovima Jacquesa Tatija. Impresivno iscrpan razgovor kao predstavljanje i uvid u rad scenarista Mate Matišića (Život sa stricem, Kad mrtvi zapjevaju, Fine mrtve djevojke...) priredila je Sanja Kovačević, sociologinja i dramaturginja. Upravo posljednje zvanje, ali i zanimanje, omogućilo je autorici vjerno Matešićevo portretiranje. Preciznim i znalačkim pitanjima provocira scenarista na priličnu dozu samootkrivanja. Baš kao što smo navikli, »Ljetopis« zaključuju recenzije kino– i DVD–repertoara, u kojima se ponajbolje snalazi onaj koji i najviše piše — Boško Picula. Broj zaključuju opsežni izvještaji s filmskih festivala pa je tako Goran Kovač i tekstualno zaključio svoju osobnu odiseju, zvanu 15. dani hrvatskog filma, a Jurica Starešinčić govori o četrnaestoj reviji jednominutnih filmova u Požegi. Za sam kraj ostavljen je dašak egzotike iz susjedstva — Marcella Jelić bila je u Udinama na festivalu dalekoistočnoga filma.
Hrvoje Pukšec
Klikni za povratak