Znakovi i značenja

Znakovi i značenja

Paul Cobley i Litza Jansz, Semiotika za početnike, prev. Vivijana Radman, Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.

Semiotika kao znanost o tumačenju znakova, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi, neupućenima se čini jednom od najzahtjevnijih znanstvenih disciplina. Razloga je više te se osim interdisciplinarnosti koja je inherentna samoj semiotici i koja od zainteresirana čitatelja zahtijeva poznavanje različitih lingvističkih, filozofskih i logičkih sustava, najčešće spominje i ponešto hermetičan te katkad nepristupačan vokabular. Semiotika za početnike britanskog autora Paula Cobleya i ilustratorice Litze Jansz novo je izdanje iz sada već pozamašne edicije za početnike, u kojem se ta disciplina pokušava približiti širem čitateljstvu i potaknuti na razmišljanje o znakovima i značenjima koja nas okružuju. Povijest semiotike u ovom je priručniku izložena kronološki, od antičkoga doba pa sve do poststrukturalizma, s naglaskom na strujanjima u proteklih tridesetak godina. Osim posve metodskog i ujedno jednog od najvažnijih pitanja — na koji način funkcioniraju znakovni sustavi i koji su mehanizmi njihova nastanka i nestanka — knjiga se uz razmatranja pojmova logocentrizma i fonocentrizma bavi i vječnim pitanjem da li se tekst oslanja na govor ili obratno. Počevši od de Saussureove analize lingvističkog znaka te Peirceove trijadne teorije znaka i klasične podjele na znak, objekt i interpretant, autor se usredotočuje na načine proizvodnje znakova i napose na njihov život u društvu, smatrajući kako su semiotička istraživanja neodvojiva od lingvističko–epistemoloških te kako jezik osim komunikativne ima i važnu spoznajnu funkciju. Uz Barthesovu semiotičku analizu te strukturalistička istraživanja Levi–Straussa, u kojima se značenje formira dodjeljivanjem određenog položaja u strukturi, Cobley se posebno osvrće na teorije o jeziku kao sustavu razlika, a u posljednjem dijelu knjige i na poststrukturalističko razumijevanje uloge ljudskoga subjekta u procesu označavanja.

Druga polovica dvadesetog stoljeća ispunjava dakle najveći dio knjige: Cobley precizno nabraja i uglavnom korektno interpretira sve važnije lingvističke škole i pravce kao i ostala važnija imena. Nominalističku tradiciju koja svoje stajalište kako nema neposredna spoznavanja svijeta jer je sve što do nas dolazi posredovano znakovima autor suprotstavlja logocentričkom stajalištu i pripadnoj tezi da je riječima moguće objasniti svijet te da su riječi moćno kognitivno i interpretativno oruđe. Zauzimanje položaja u jeziku ujedno je i preduvjet zauzimanja mjesta u svijetu, pri čemu je bavljenje semiotikom istodobno važno i u razumijevanju strukture umjetničkoga djela, odnosno njegova položaja u svijetu simbola koji nas okružuju. Poezija, govor životinja, medicinski simptomi, medijske poruke, govor tijela — sve se to nalazi u sažetom priručniku koji čitatelja uvodi u svijet znakova i pokušava ga upozoriti na iznimnu važnost koju znakovi imaju za ljudski život. Iako uglavnom korektno prezentira semiotičke teorije i sustave, knjiga ima i nekoliko slabosti. Unatoč svojevrsnu čišćenju terminologije i vrlo preglednim ilustracijama, tekst je i dalje dosta zgusnut i ne osobito poticajan. Pogledamo li na primjer neka prethodna izdanja (pogotovo Descartesa, Foucaulta ili de Sadea za početnike) vidljivo je kako se sve teme mogu obraditi na stručan i pregledan te ujedno vrlo pristupačan i često duhovit način, što knjigu svrstava u lošija izdanja iz te edicije. U cjelini gledano, Semiotika za početnike kvalitetno je i vrlo informativno, ali i pomalo suhoparno izdanje, u kojem autoru ne uspijeva na atraktivniji način ovu disciplinu približiti publici.

Tonči Valentić