Vijenac 322

Glazba

GLAZBENA KRONIKA

U svjetlosti baklji i mjesečine

Koncert Nove Schole Gregoriane s programom Misterij Krista (duhovni rast kroz gregorijansko pjevanje) bio je dar Papinskog instituta za crkvenu glazbu, koji je ove godine visokim pokroviteljstvom odao priznanje festivalu Dvigrad, prepoznavši njegovu vrijednost, koja zahvaljujući osmišljenim programima u izvedbama najboljih stručnjaka za ranu glazbu iz godine u godinu raste

U svjetlosti baklji i mjesečine

slika


Koncert Nove Schole Gregoriane s programom Misterij Krista (duhovni rast kroz gregorijansko pjevanje) bio je dar Papinskog instituta za crkvenu glazbu, koji je ove godine visokim pokroviteljstvom odao priznanje festivalu Dvigrad, prepoznavši njegovu vrijednost, koja zahvaljujući osmišljenim programima u izvedbama najboljih stručnjaka za ranu glazbu iz godine u godinu raste


Ljubitelji rane glazbe svojedobno su ljeti s uzbuđenjem hrlili u Zadar na Glazbene večeri u Sv. Donatu, koje su tada isključivo nudile ekskluzivne srednjovjekovne i renesansne programe. Pa, iako se u tom idealnom ambijentu i danas mogu čuti arhaični tonovi, oni nisu jedini. Tematskim proširenjem na druge stilove i epohe taj je festival doduše dobio na raznolikosti, ali je izgubio specifičnu auru. Prije nekoliko godina pojavio se međutim novi i za sada jedini međunarodni festival u našoj sredini u potpunosti posvećen ranoj glazbi. Također lociran u prikladnu, ali drugom ambijentu, u Istri, mogao bi s vremenom postati omiljenim okupljalištem svjetske elite. Riječ je o Festivalu Dvigrad, koji je 2003. utemeljio Alojzije Prosoli pod okriljem Udruge Prosoli —Sveta glazba. Glavna je želja bila da se Istra bogata idealnim povijesnim lokacijama nađe na svjetskoj karti festivala rane glazbe. Osim toga, imenom staroga davno napuštena istarskog gradića Dvigrada podno Kanfanara željelo se upozoriti na potrebu očuvanja njegovih ostataka od daljega propadanja. I doista, rezultati su već vidljivi. Radovi na obnovi, iako dugoročni i spori, ipak napreduju, pa je ovoga ljeta Festival prvi put s dvama koncertima ušao i među zidine obamrla Dvigrada. Uspon po neravnu putu obasjanu bakljama doveo je znatiželjnu publiku 9. lipnja do nevelika platoa na vrhu jednog od dva brežuljka na kojima je sagrađen Dvigrad (Duecastelli). Improvizirana pozornica u prirodnom ambijentu i gledalište podno zidina nekadašnje crkve sv. Sofije i srednjovjekovne kule, obasjana mjesečinom, pružala je izvanrednu sliku romantična ozračja. Prohladna večer nije spriječila publiku da dođe u velikom broju na svečanost otvaranja tog iznimnog prostora, a i glazbenici , iako u težim uvjetima, s posebnim su zadovoljstvom ondje nastupili. Taj prvi festivalski koncert osmislili su vrsni članovi ansambla Salon de Musique iz Bologne s programom Maska i ples. Živopisno su, iako pod utjecajem suvremene estetike i temperamenta, dočarali vedru glazbu vilanela, frotola i pjesama iz repertoara predstava commedije dell’arte. Osvojili su publiku svirkom na starim glazbalima, pjesmom i pantomimom, nadahnutim izvorima iz manuskripata G. L. Baldana iz 17. stoljeća. Zanimljivo je da neki sudionici ovogodišnjeg Festivala, čija je zemlja partnerica bila Italija, djeluju u različitim ansamblima za ranu glazbu, nadahnjujući se međusobnom suradnjom i usklađujući sastave u skladu s potrebama programa. Bio je to slučaj na trima koncertima početkom Festivala na kojima su nastupili Salon de Musique, Lucidarium i Diapsalmata. Ansambl Ars Antique Diapsalmata iz Assisija predstavio je u Crkvi sv. Jeronima u Vižinadi program rane sakralne glazbe s obiju strana Jadrana. Odlični pjevači i svirači ponudili su zanimljiv presjek kroz glavne faze liturgijske godine, kako na latinskom, tako i na pučkom jeziku. Posebno su dojmljive bile pjesme pučkih pobožnosti nastale u razdoblju od 11. do 15. stoljeća, ponajprije u Italiji i Hrvatskoj, ali ponešto i u Španjolskoj i Mađarskoj. Ansambl Lucidarium (Milano/Ženeva) predstavio je pak židovsku glazbu i kulturu u renesansnoj Italiji. Neobično zanimljiv program pod naslovom Povijest Purima približio nam je osebujnu mješavinu hebrejskog i talijanskog jezika u govorenim i uglazbljenim tekstovima te instrumentalnoj glazbi pretežito plesnoga karaktera. Odličan izbor tradicionalnih napjeva te skladbi anonimnih ili poznatih autora u osmišljenoj dramaturškoj obradi i u dojmljivoj prezentaciji oduševili su publiku u Crkvi sv. Silvestra u Kanfanaru. Jedini hrvatski sudionici festivala Dvigrad 2006. bili su proslavljeni Faroski kantaduri iz Staroga Grada na Hvaru, koji »čuvaju i prenose vibracije srednjovjekovne glagoljaške baštine, kao živu vezu s njihovim mrtvima, njihovim korijenima, njihovom konfesionalnom pripadnošću, njihovom poviješću koja traje«. Širom svijeta prepoznata je vrijednost te tradicije, koja se doduše u najautentičnijem obliku može doživjeti tek na licu mjesta, jednom godišnje između večere Velikog četvrtka i jutra Velikog petka na otoku Hvaru, kada krenu arhaične procesije diljem otoka. Upravo ti rituali Muke Gospodina našeg Isusa Krista sažeti su u programu Faroskih kantadura s vrhuncem u potresnom Gospinu plaču i improperiju Puče moj, što ja učinih tebi. Dobrodošla uvodna riječ Hrvojke Mihanović-Salopek i uzorni nastup Faroskih kantadura oduševili su brojnu publiku, koja je starogradske pjevače iz poštovanja ispratila na nogama uz dugotrajni pljesak i ovacije. Iako nismo mogli Festival Dvigrad pratiti do kraja, ipak spomenimo i ostale sudionike u programu, ansambl Coro delle 9 iz Pescare s mješovitim programom talijanske sakralne i svjetovne renesansne glazbe u Dvigradu, kao i program Arija za glas i lutnju od renesanse do klasicizma, koji su u pazinskom Kaštelu predstavili kontratenor Pierrik Bachelin i lutnjist Guy Robert iz Pariza. U sklopu festivala održan je i prvi dio simpozija Monumenta Histriae, ali posebno valja upozoriti na posljednji koncert 17. lipnja u Crkvi sv. Silvestra u Kanfanaru. Naime, nastup veronske Nove Schole Gregoriane s programom Misterij Krista (duhovni rast kroz gregorijansko pjevanje) bio je dar Papinskog instituta za crkvenu glazbu, koji je ove godine visokim pokroviteljstvom odao priznanje festivalu Dvigrad, prepoznavši njegovu vrijednost, koja zahvaljujući osmišljenim programima u izvedbama najboljih stručnjaka za ranu glazbu iz godine u godinu raste.


Višnja Požgaj

Vijenac 322

322 - 6. srpnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak