Vijenac 322

Glazba

Opera HNK u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Cosi fan tutte, red. Ivan Ivica Krajač i Zlatko Kauzlarić Atač, dir. Mladen Tutavac

U školi za ljubavnike

Cosi fan tutte je komična opera, no te je večeri, u osječkom HNK smijeha bilo vrlo malo. Komunikacijski problem na relaciji izvođači – gledatelj prouzročen je izrazito lošom dikcijom polovine solističkog ansambla, tako da su mnogi gledatelji zasigurno poželjeli titlove

Opera HNK u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Cosi fan tutte, red. Ivan Ivica Krajač i Zlatko Kauzlarić Atač, dir. Mladen Tutavac

U školi za ljubavnike


slika


Cosi fan tutte je komična opera, no te je večeri, u osječkom HNK smijeha bilo vrlo malo. Komunikacijski problem na relaciji izvođači – gledatelj prouzročen je izrazito lošom dikcijom polovine solističkog ansambla, tako da su mnogi gledatelji zasigurno poželjeli titlove


Mnogo je pretpostavki o tome što je nadahnulo Lorenca da Pontea za originalni libreto Cosi fan tutte, trećeg i posljednjeg libreta koji je, nakon Figarova pira i Don Giovannija, napisao za Wolfganga Amadeusa Mozarta. Tema ispitivanja vjernosti ljubavnih partnera česta je u komedijama te je mogućih izvora uistinu mnogo, od Ovidijevih Metamorfoza, Shakespeareove Cymbeline ili Boccacciova Decamerona pa do Le jeu de l’amour et du hasard (Igra ljubavi i slučaja, 1730) Pierrea de Marivauxa. Možda je kao nadahnuće poslužio navodni stvarni događaj koji se zbio u Trstu i o kojem je brujao tadašnji Beč. Premda je libreto često naivan, a mjestimice i neukusan te se djelo danas izvodi vrlo stilizirano, Mozartu to nije smetalo. Bila je riječ o narudžbi najvjerojatnije sama cara Josipa II, a i skladateljevo je načelo bilo da »u operi poezija mora biti poslušna kći glazbe«. Cosi fan tutte premijerno je izvedena 26. siječnja 1790. Za skladateljeva života (Mozart umire u prosincu 1791) opera je izvedena samo deset puta, no danas je, zahvaljujući glazbi koja se ubraja u najljepša i najduhovitija Mozartova djela, stalno prisutna na svjetskim pozornicama. Opera osječkog HNK odlučila je 250. godišnjicu Mozartova rođenja obilježiti premijerom Cosi fan tutte. Autorski tim preradio je libreto kako bi radnja bila što protočnija, pri čemu je došlo i do znatna kraćenja opere koja inače traje oko četiri sata. Cosi fan tutte izvodi se na hrvatskom jeziku (prijevod Vladan Švacov), a radnja je iz osamnaestoga prebačena na početak dvadesetog stoljeća. Struktura djela ostala je, dakako, ista. Don Alfonso je bivši teniski as koji je zarađeni novac uložio u kupnju hotela Amadeus na morskoj obali. U posjet mu dolaze dva dugogodišnja prijatelja, Ferrando i Guglielmo, sa svojim djevojkama, sestrama Fiordiligi i Dorabellom. Don Alfonso nagovori prijatelje da ispitaju njihovu vjernost... Osječko uprizorenje Cosi fan tutte mogli bismo možda smatrati solidnim kad ne bi bilo velika problema. Riječ je o komičnoj operi, no te je večeri, u osječkom HNK smijeha bilo vrlo malo. Komunikacijski problem na relaciji izvođači — gledatelj prouzročen je izrazito lošom dikcijom polovine solističkog ansambla, tako da su mnogi gledatelji zasigurno poželjeli titlove. Osim toga zabavne projekcije koje se na zastoru izmjenjuju tijekom uvertire vrte se prevelikom brzinom i traže punu koncentraciju gledatelja, koji zbog toga gotovo da i ne uspije obratiti pozornost na uvertiru, koju prilično dobro izvodi orkestar osječkog HNK. Dirigent Mladen Tutavac imao je povremenih problema s ritmom tijekom predstave, no u cijelosti njegov rad možemo ocijeniti korektnim. U solističkom ansamblu izdvojila se Valentina Fijačko. Njezina Fiordiligi glumački i pjevački je sigurna i dobre dikcije, koja je odlikovala i njezine partnere Berislava Puškarića i Vlahu Ljutića. Puškarić je s vidljivim užitkom nastupio u ulozi spletkara Don Alfonsa, dok je Ljutićev (Guglielmo) prinos predstavi bio korektan. Ostale soliste, Sanju Uroić–Ljutić (Dorabella), Katalin Brunjaj–Hihlik (Despina) i Nikšu Radovanovića (Ferrando) mučili su isti problemi — tremor u glasu koji je bio razlogom za intonativnu nesigurnost te izrazito loša dikcija. Glasovna nesigurnost prenijela se i na njihov cjelokupni nastup, kojem je nedostajalo spontanosti koja bi bila u suglasju sa sadržajem djela i Mozartovom glazbom. Elegantni kostimi Danice Dedijer mogu se ubrojiti među bolje elemente predstave (s iznimkom scene ispraćaja vojnika u kojoj su na pozornici istodobno kupaći kostimi i zimski kaputi), no u neskladu su sa scenografijom, koja uz uspjela rješenja (primjerice scena kupanja) ima nekoliko kičastih pojedinosti i odiše malograđanskim štihom. Osječki Cosi fan tutte predstava je dobrih namjera, no njezina konačna ocjena u školi za ljubavnike nije osobito visoka.


Goran Ivanišević

Vijenac 322

322 - 6. srpnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak