Rekvijem za kazalište

Moskva Protjerivanje Anatolija Vasiljeva iz njegove stare zgrade u ulici Povarskaja, nakon što je dobio izniman teatar na drugom mjestu, i dalje zaokuplja pozornost kazališne Moskve. Njegova Škola dramske umjetnosti izvela je ovih dana, baš na spornoj lokaciji, jednu od posljednjih predstava, premijeru Dražbe, ko-mada koji kompilira motive četiri najpoznatije Čehovljeve drame Ujaka Vanje, Galeba, Tri sestre i Višnjika. Redatelj je predstave Dmitrij Krimov, jedno od najzanimljivijih imena novoga ruskog kazališta, redatelj koji je debitirao u 48. godini života 2002. Od tada je Krimov, sin pokojnoga velikana ruskog kazališta Anatolija Efrosa, napravio niz impresivnih predstava, među kojima i posljednju Donki Hota, o kojem je »Vijenac« pisao. Dražba je snoviđenje na Čehovljeve teme za šestoro mladih glumaca, koja neskriveno govori o sudbini staroga kazališta koje je zbog Vasiljeva postalo legendarno, a koje sad mora napustiti. Predstava je oduševila sve koji su je na premijeri vidjeli, još jednom pokrenuvši temu mora li veliki majstor zaista seliti iz svoga starog kazališta.

Macbethovi kao Brad i Agelina

New York Da je kazališno ljeto stiglo u New York, u kojem sezona nikad ne prestaje, najlakše je registrirati po predstavama u Cen-tral Parku, besplatnim spektaklima za one dovoljno strpljive da u redu dočekaju ulaznice. Ovogodišnje su ljetne aktivnosti zapo-čele Macbethom u režiji poznatoga Moisésa Kaufmana, s Lievom Schreiberom i Jennifer Ehle u ulogama supružnika krvavih ruku. No, u ovoj verziji, koja se događa u našoj suvremenosti, Macbethovi su sličniji Bradu Pittu i Angeline Jolie nego mračnim srednjovjekovnim škotskim velikašima. Poludjeli Brad i Angelina, kako su produkciju okrstili neki, ne pomažu djeci u Africi, nego se bave prolijevanjem krvi u svijetu beskrajnih ambicija. Dobri glumci i zanimljiva redateljska koncepcija nisu ipak prikrili slabosti izvedbe koja je dobila umjerene ocjene.

Kad Stockman postane žena

Tokio Obilježavanju godišnjice Ibsenove smrti pridružio se i Japan produkcijom Neprijatelja naroda u režiji Jodži Sakate, predsjednika japanskoga društva dramskih pisaca u kazalištu Haiju-za. U toj adaptaciji dr. Stockman postao je žena, Tomoko Sudo, a cijela je priča prebačena u suvremeni Japan, u kojem je očigledno mnoštvo sličnosti s društvom Ibsenova vremena, koje ne želi dopustiti objavljivanje neugodnih vijesti. Uvijek socijalno angažiran Sakate i ovaj je put napravio produkciju koja vrlo glasno govori o problemima suvremenoga društva, kojim upravljaju moćne korporacije bez imalo zanimanja za istinu.

Groteskna Thatcherica na sceni

London Prvi komad mladoga pisca na velikoj sceni National Theatrea otkad je 2003. Nicholas Hytner postao ravnatelj nacionalne britanske ku-će očekivan je s mnogo nestrpljenja. Market Boy Davida Elridgea ne samo da je ispunio ta očekivanja nego je izazvao pravo kritičarsko odu-ševljenje hrabrošću da se pozabavi Engleskom iz sredine osamdesetih, ta-čerizmom prikazanim kroz — tržnicu, na kojoj trinaes-togodišnjak pokušava naći posao. Gospođa Thatcher pojavljuje se na sceni u različitim grotesknim utjelovljenjima, a cijela socijalna priča istovremeno je i jako zabavna, zahvaljujući dinamičnoj režiji Rufusa Norrisa. Sam Elridge pripada skupini mladih pisaca koji ne pristaju pisati male komade kako bi bili igrani. On piše složene, zahtjevne drame, s velikim brojem uloga, pa je u slučaju Nationala nastala spektakularna predstava.

Jasen Boko