Prenošenje ljubavi

Prenošenje ljubavi

Dragutin Horkić, Šeširić, Izvori, Zagreb, 2005.

»Naša je ljubav tako savršena.« Drugi dio blagozvučne sintagme glasi: »da jedno drugome više nismo potrebni«. Upravo je tako Dragutin Horkić osmislio i književno ostvario kratki roman od petnaest poglavlja i jedne legende, davši mu dražestan naslov: Šeširić. U simboličnu prpošnost Šeširića utkana je poetsko–proznim stilom tajna ljubav (mogli bismo reći i zabranjena ljubav) između još virilnog muškarca i po svemu sudeći veoma mlade i zgodne žene. Dakle, bio bi to ljubavni roman, neka vrsta memoarske, kvaziiskrene samoispovijedi, da Horkić nije u svoje kazivanje o zaljubljenim počecima pa do odljubljivanja na kraju unio blagi humor koji, psihološki gledano, olakšava cijelu ljuvenu priču, dajući joj prizvuk lakoće i opuštenosti.

Ovo bi mogao biti i delikatan roman O nevjeri (o kojoj, doznajemo, zakonita supruga pojma nema). Ali i tako shvaćen, roman Šeširić u neku je ruku i više od toga: nema u njemu namjernih banalnosti. Stihovi ovdje nisu naodmet, jer su izraz zaljubljene duše (a tko priznaje, pola mu se oprašta). I vođenje ljubavi u Horkićevu miniromanu ne provocira golom pohotom i prostotom (čitaj vulgarnošću), i tu se umiješala dobrodošla poezija, bez koje se očito u ljubavi ne može:

»Napokon sam i poljupcima i sebi našao utočište i kao ošamućeni se bumbar na časak smirio u vilinskim uvijek tajanstvenim rašljama. I tada sam, podigavši glavu, ugledao od proljetne smole ljepljivi pupoljak, koji je naočigled rastvarao latice nudeći mi na dnu medonosne čaške gustu, prozirnu kapljicu.«

Roman Šeširić Dragutina Horkića mogao bi izvrsno poslužiti i kao ljubavi Priručnik o nevjeri: Kako to izvesti i gdje? Lokacije koje se predlažu romantični su zagorski krajolici nadomak Zagreba, pa hotel Palace i još: Trakošćan, Mokrice, Statenberg i Otočac, gdje je poziv na tajnu ljubav (čitaj olako shvaćenu nevjeru), upravo lucidno objavljen: ... »u dvorcu na čarobnom otoku usred Krke — Otočcu, i našoj tamo već stalnoj, zelenoj sobi s pogledom na labudove«.

Konačno, i sam naslov romana Šeširić ima simbolično značenje. Naime, ljubav će doći kraju bez drame i srcedrapateljnih scena: jednostavno, baš kao što je i započela. I šeširić ima ovdje ulogu posrednika, nešto kao most koji spaja s novom ljubavi. Dakle, ljubav u ovom romanu nije zarobljena, nego se prenosi kao, recimo, štafeta, stvarnim šeširićem koji će naslijediti nova ljubav. A onda počinje sve ispočetka: pitko, bez obveza i gorčine!

Roman Dragutina Horkića, nestašni Šeširić, dušu je dao za trenutke odmora koji i ne mora biti godišnji ni morski. U tom smislu moja bi ljetno–literarna SMS–poruka glasila: Čitajte Šeširić i povremeno mu se — vratite. (Bez primisli!)

Ljerka Car Matutinović