Kontrastom do znaka

Kontrastom do znaka

Radovi braće Brkan, iako proizašli iz jakih umjetničkih osobnosti, dio su iste poetike. Na crno–bijelim fotografijama ne zanima ih više dojmljivost i pojačavanje izražajnosti prizora sjenama i svjetlom kao fotografe tridesetih godina. Ako postoji sjena, ona je samo radi isticanja motiva, koji je najčešće sam na fotografiji, dajući fotografiji apsolutnu pročišćenost i jednostavnost

Ante i Zvonimir Brkan otpočetka djeluju kao duo te 1956. objavljuju monografiju Braća Brkan, koja je prva fotografska monografija na ovim prostorima. Rano i istovremeno dobivaju domaće (počasno zvanje majstora fotografije Fotosaveza Jugoslavije) i međunarodne nagrade (Artist FIAP, Excellence FIAP).

Njihovi radovi, iako proizašli iz jakih umjetničkih osobnosti, dio su iste poetike. Na crno–bijelim fotografijama ne zanima ih više dojmljivost i pojačavanje izražajnosti prizora sjenama i svjetlom kao fotografe tridesetih godina. Ako postoji sjena, ona je samo radi isticanja motiva, koji je najčešće sam na fotografiji, dajući fotografiji apsolutnu pročišćenost i jednostavnost. Činjenicom crno–bijele tehnike braća Brkan uglavnom se koriste do krajnosti, radeći kontrasne fotografije, na nekima i ostavljajući dojam gotovo jedino crne i bijele bez mnogo nijansa sive, ističući još više izabrani motiv–simbol.

Izolirani motiv, uz takva kontrasna crno–bijela pojačavanja, dobiva univerzalnost i simboličnost u prirodnu skladu s naslovom fotografije. Poetičnost fotografija postiže se tako upravo pruženom metaforičnošću, sve snimljeno izravno govori o nečemu drugom, vrlo jasno, nenametljivo otkriveno u jednostavnom, spojeno sa svojim imenom, naslovom fotografije, koji ne objašnjava, ne dodaje joj značenje, ono jednostavno značenjski ide neraskidivo paralelno s njom, kao naslov pjesme. Fotografija je i sama po sebi metaforična, ali s naslovom postaje potpuna. Lice magarca, markantno i neobično samo po sebi na fotografiji Ante Brkana, dobiva naslov Stoik. Brod i vez na tamnoj pozadini mora jest Dijagonala tišine, bršljan na zidu Trijumf vremena, narušeni zid Epilog, zatvoreni prozor Defenziva. Nekad se značenja u naslovu ipak malo pomiču, kao kada staro moćno drvo postaje Lav ili kada fotografiji pod naslovom Ulični događaj Zvonimir Brkan daje vrlo zanimljivo rješenje. Gotovo cijelu fotografiju zauzimaju samo leđa čovjeka, u kadar ne ulazi i njegova glava. Događaj na ulici zaista i jest predmet promatranja, zbilja koja je postala objekt, koju promatrač (koji je najčešće u masi) pasivno konzumira. Promatraču pak osoba ostaje potpuno nepoznata, svedena samo na leđa. Istovremeno Zvonimir Brkan pomiče značenje i u smislu da događaj na ulici postaje događaj po onome koji promatra, a ne po samu zbivanju.

Na prvi pogled ne vidi se razlika među fotografijama autora, nego samo poveznica, koju bismo mogli nazvati — zajednička misaona i inventivna vizualna poezija kratke forme. Ipak, u drugom gledanju i traženju zašto nije riječ ni o potpunoj jedinstvenosti ni o oponašanju, nego su uočljiva dva imena koja djeluju zajedno u istom smjeru, moguće je naći razlike. Na fotografijama Zvonimira Brkana uočljivija je događajnost od zbivanja, on češće u ljudima traži znakove. Ante Brkan više se posvećuje kompoziciji u kojoj će odabrani motiv dobiti metaforično značenje koje mu je pridao autor. Fotografije Ante Brkana zato su, uvjetno rečeno, mirnije, on metaforičnost motiva više pronalazi u vizualnom, u pročišćenom skladu, dok se u fotografijama Zvonimira Brkana implicitno nazire priča koja je pretvorena u simboličan motiv.

Dina Ivan