CSERFÖ, ŠTO JE TO?

CSERFÖ, ŠTO JE TO?

Festival Jazzland vlasništvo je vrlo dobra mađarskog alt–saksofonista klasičnoga jazza Ivana Tiborcza. Svake se večeri na tom prostoru pod bakljama okupi nevjerojatnih tisuću i više slušatelja

Pitanje je to čitateljima ove rubrike, a riječ je o privatnom posjedu, seoskom gazdinstvu, u sklopu kojega je i iskrčeni vinograd, poprište održavanja međunarodnoga festivala jazza. Do tog je mjesta za one koji idu prvi put dosta zamršeno stići, jer ni mađarski pogranični službenici, pa ni stanovnici u blizini, za Cserfö nisu čuli. Tek nam je jedna bakica na biciklu pomogla da stignemo do maloga raskrižja sa žutom pločom na kojoj je pisalo Jazzland, upućujući nas da krenemo uzbrdo od omanjega kompleksa starih gospodarskih zgrada. Tu je valjalo proći kroz seosko dvorište s birtijom da bismo stigli do ne baš ravne livade, ograđene jednostavnom žičanom ogradom, iza koje su svako malo na ispašu prolazili njegovani konji. Jednostavni drveni stolovi i klupe podsjetili su nas na naša seoska proštenja, ali se u dnu toga proplanka koči drvena pozornica karakteristična oblika šiljasta krova, pod svodom kojeg ugledasmo suvremenu akustičnu tehniku, dobrostojeći ugođeni koncertni glasovir te panoe sponzora i mađarske televizije. Prvi pokusi započinju pod jakim srpanjskim suncem garniranim mirisima kotlovine, kobasica i piva. Tu su u sklopu trodnevnoga programa sastavi iz Austrije, Nizozemske, Italije, Sjedinjenih Država i dakako Mađarske. Taj je festival prošle godine svečano proslavio deset ljeta opstojnosti, ugostivši u tom razdoblju niz europskih i američkih, poznatih i manje poznatih, imena jazza. Festival Jazzland je, kao i cijelo to za jazz prilagođeno imanje, vlasništvo vrlo dobra mađarskog alt–saksofonista klasičnoga jazza Ivana Tiborcza, koji dio godine provodi u Sjedinjenim Državama, a s vlastitim međunarodnim kvartetom u svom dvorištu dakako redovito nastupa. Svake se večeri na tom prostoru bez rasvjete, ali s postavljenim bakljama, okupi nevjerojatnih tisuću i više slušatelja riskirajući da dožive i jači pljusak, koji je i na finalnoj večeri prošle godine opasno prijetio, a nije teško zamisliti kakav bi kaos u tom slučaju nastao na uskoj cestici sa stotinama parkiranih automobila. Iznenađenje je bilo primjerice u takvoj mračnoj atmosferi kasnih večernjih sati doživjeti i dolazak u ovom trenutku cijenjena kvarteta klarinetista i saksofonista Dona Byrona, s istaknutim kontrabasistom mlađe generacije Lonniejem Plaxicom i sjajnim veteranom bubnjarem Billyjem Hartom. Poznavajući mentalitet, sumnjičavost i zahtjeve obojenih američkih džezista, njihov je kasni dolazak u potpuni mrak i neizvjesnost nastupa bez pokusa bilo u takvim neuobičajenim okolnostima upravo nestvarno vidjeti. Vlasnik festivala nakon svake koncertne večeri nudi jam–session sudionika u jednom od adaptiranih prostora gospodarske zgrade koja se nalazi odmah uz otvoreni auditorium. Sredina je srpnja već tradicionalno utvrđen termin festivala u, ili na Cserföu, u blizini grada Nagykanisze, nama i ne tako udaljena odredišta, koji nudi ozračje autentična kontinentalnoga jazz–turizma.