Užitak bivanja izvan ravnoteže

Užitak bivanja izvan ravnoteže

Koncentracija, preciznost, pomnost – ključne su riječi koje opisuju situacije zaustavljena vremena, trenutke napeta promatranja leđima nam okrenuta izvođača

Ugodno iznenađenje međunarodne selekcije ovogodišnjeg Tjedna suvremenoga plesa je The Folly Series — solo i duet Roba Lista i nizozemske skupine OZU.

Rob List, američki koreograf i performer, započeo je karijeru plešući u produkcijama Ping Chong i Meredith Monk, te izvodeći vlastita djela u legendarnim njujorškim prostorima La Mama i The Kitchen. Od sredine osamdesetih List živi i radi u Nizozemskoj, gdje predaje na Nizozemskoj kazališnoj akademiji u Amsterdamu. Svoju solo karijeru List obnavlja devedesetih nizom minimalističkih koreografija koje tematiziraju ideje i pojmove iz područjâ likovne umjetnosti, znanosti i arhitekture, kada i osniva skupinu OZU.

Folly — engleski pojam za ludost, budalaštinu, glupost, besmislicu, slaboumnost, lud pothvat označava i oblik dekorativne građevine krajobrazne arhitekture 18. stoljeća. No, follies nisu samo bile odraz opsesije svojih graditelja, nego i očaranosti prirodom kao divljom, čak strašnom, no istodobno privlačnom okolinom. Suvremeni primjer fascinacije eksterijerom u urbanom kontekstu je primjer dekonstruktivističkih follies Bernarda Tschumija u pariškom Parc La Villete.

Premijerno izveden 2000. i prvobitno zamišljen kao galerijski performans, autorski solo Folly počinje obilježavanjem prostora jednostavnom trodimenzionalnom linijom metala, skulpturom koja, u kazališnom kontekstu koji ne dopušta intervencije na zidovima ili (plesnom) podu, predstavlja trag poteza širokoga kista i crne masne boje. Definiran prostor i snažan koncept prati čista struktura koja ni u jednom trenutku ne pati od propusta, pogreške ili nepromišljenosti. Pokret je artikuliran, no daleko od metaforičnosti ili psihologizacije. Koncentracija, preciznost, pomnost — ključne su riječi koje opisuju situacije zaustavljena vremena, trenutke napeta promatranja leđima nam okrenuta izvođača uniformirana u klasično tamnosivo muško odijelo. Odmak od reprezentacije prati i zvučna kulisa šuma koji teško možemo identificirati, iako na trenutke podsjeća na zvuk stroja ili buku ulice.

Nakon vrlo spretna pretapanja, potkraj sola počinje Follies III u izvedbi Constance Neuenschwander i Dominiquea Polleta. Duet evocira gestualnost i dinamiku sola, ustrajući na usporavanju vremena i dugim trenucima nepokretnosti. Kompozicija statičnih položaja tijela, uvijek s malim odmakom od udobna položaja ili ravnoteže, s vrlo ubrzanim minimalnim gestama, divljom trešnjom, položajima asimetrije i razlomljenim ritmom ukazuje na ne–istovremenosti i međusobnu izolaciju izvođača na sceni. Jer, iako bismo očekivali da duet gradi dinamiku interakcijama izvođača, jedini trenutak izravne komunikacije među njima odložen je za sam (pomalo sentimentalan) završetak.

Izvedba The Folly Series podijelila je publiku na one koji su se dosađivali bez jasne linije naracije ili lutali mislima u nedostatku scenskih efekata te one koji su sa užitkom pratili vrlo spor, ali uzbudljiv razvoj koreografija.

Ivana Ivković