Uranjanje u paralelni svijet

Uranjanje u paralelni svijet

Sedamnaesti je Animafest ponudio mogućnost da na šest dana uronimo u paralelni svijet animacije i uistinu je bio, kako je to šaljivo, no istinito, rekao Joško Marušić, jedina ozbiljna alternativa Svjetskom nogometnom prvenstvu, što je potvrdila i pristojna popunjenost velike dvorane Lisinski čak i na dan susreta reprezentacija Hrvatske i Brazila

Kada se piše o programima festivala, postavlja se pitanje po kojem kriteriju izdvojiti najbolje. Treba li se kritičar voditi načelom nagrada ili po svom izboru izdvojiti najbolje po svom mišljenju i upravo te filmove predstaviti čitateljima. Te sam dvojbe ovaj put srećom pošteđen jer su većinu festivalskih nagrada osvojili upravo oni filmovi koji su bili i moji osobni favoriti. Prije no što krenem s predstavljanjem filmova, vrijedi podsjetiti na nekoliko osnovnih podataka o ovogodišnjem, drugom dijelu, 17. Animafesta. Naime, prvi je dio 17. Animafesta, održan potkraj listopada prošle godine, predstavio cjelovečernje animirane filmove, te tako ustalio taj zagrebački festival kao, kako je to zapisao Joško Marušić, predsjednik Vijeća festivala, »permanentnu instituciju koja svake godine ‘ima što reći’«. Na ovogodišnji se Animafest prijavilo više od tisuću i petsto filmova iz 65 zemalja sa svih kontinenata. Izvrstan posao izdvajanja najboljih obavila je selekcijska komisija u kojoj su bili Heather Kenyon (Sjedinjene Države), Olivier Catherin (Francuska), Heikki Jokinen (Finska), i Milan Trenc (Hrvatska), koja je u Veliko natjecanje (Grand Competition) uvrstila »lako pamtljivu brojku« (citat Ronald Bergan) od 69 filmova iz 26 zemalja. U njihovu izboru gotovo da i nije bilo slaba mjesta, a zadivljuje kako raznolikost tema kojima su se autori pozabavili tako i široka lepeza tehnika kojima su se pritom koristili. O najboljima odlučivao je žiri u kojem su bili: Irina Margolina (Rusija), Jimmy Murakami (Irska, predsjednik), Willem Thijssen (Nizozemska), Zhang Changliang (Kina) i Hrvoje Turković (Hrvatska). Grand Prix Animafesta osvojio je film Snovi i želje – Obiteljske veze (Dreams and Desires – Family Ties) britanske redateljice Joanne Quinn. Superiornost su Snovi i želje dokazali osvajanjem još jedne nagrade — one međunarodnoga žirija filmskih kritičara, koji je ove godine prvi put na festivalu, u čijem su radu sudjelovali Ronald Bergan (Francuska), Borislav Anđelić (Srbija), Blagoja Kunovski (Makedonija), György Báron (Mađarska) i potpisnik ovih redaka. A o čemu to sanja Beryl, postarija i odeblja gospođa, očito iz nižih društvenih slojeva? Sanja da će zahvaljujući upravo kupljenoj videokameri uspjeti ostvariti svoje snove i snimiti idealan dokumentarac. Prilika joj se ukaže kad bude pozvana da snimi vjenčanje rođakinje, koje će se zahvaljujući njezinoj sklonosti da zagleda u dno čašice i ekscentričnosti rođakinje koja se ne odvaja od neodgojena psića pretvoriti u potpuni raspad sistema. Snovi i želje uistinu su zabavno i duhovito ostvarenje u koje je Joanna Quinn utkala mnogobrojne referencije na povijest filma (primjerice Beryl mašta da će joj kadrovi biti poput onih »Loony Riffenstahl«). Autoričina kamera snima iz najneočekivanijih kutova pokazujući Berylinu opsjednutost idealnim kadrom, ali i bogatu maštu Joanne Quinn. Riječ je o filmu realiziranu tehnikom crteža na papiru i boje na celu, koji gotovo i da nema slabosti (osim možda zvučnoga zapisa, koji, kako je to priznala i sama autorica, nije bio savršen zbog probijanja rokova). Zlatni Zagreb, nagrada kojom se nagrađuje »kreativnost i inovativno umjetničko postignuće«, pripala je hrvatskom autoru Simonu Bogojeviću Narathu za film Levijatan, nastao prema motivima jednog od najutjecajnijih djela političke filozofije, Levijatanu Thomasa Hobbesa iz 1651. Raskošna 3D–animacija, kadrovi prepuni likova i zbivanja te dojmljiva glazba obilježja su petnaestominutnoga djela prepuna simbolike koja poziva na višestruko gledanje.

Jedan od zapaženijih filmova svakako je bio rusko–američki Milch (Mlijeko) Igora Kovalyova čija vizualna komponenta uistinu zapanjuje. (Film je rađen tehnikom 2D–računalne animacije.) Priči u žarištu nije mlijeko, nego provokativno odjevena mlada mljekarica i odnos članova triju generacija jedne obitelji prema njoj. Ti odnosi kreću se u rasponu od prve zaljubljenosti (dječak), brutalne realizirane strasti (otac), mržnje i prezira (majka i baka) te ravnodušnosti (djed). Svijet Mlijeka minimalistički je i bez riječi, no nipošto nijem, jer govori jezikom snažnih emocija. Stara talijanska poslovica kaže da psi imaju dobro pamćenje i svega se sjećaju — i dobrog i lošeg. U talijansko–francuskom filmu Pamćenje pasa (La memoria dei cani) tehnikom crteža na papiru Simone Massi ispričao je emotivnu i tužnu priču o ljudskom i psećem životu. Pamćenje pasa dobilo je posebno priznanje međunarodnoga žirija filmske kritike. Jedan od najkontroverznijih filmova Animafesta bio je Meso (Flesh) Francuza Edouarda Saliera. Kadrovi golih djevojaka čija se zavodljiva tijela izvijaju u seksualno provokativnim i nerijetko eksplicitnim pozama počesto bližima pornografiji no erotici, projicirani na erektirane njujorške simbole — nebodere (uključivši i srušene blizance WTC–a), isprva se doimaju bližima masturbatorskim fantazijama ranopubertetskih dječaka i zasigurno izazivaju nevjericu i pitanja tipa »da nije operator nehotice pustio krivu snimku?« Kad se putnički avioni počnu zabijati u nebodere, prvo u blizance, a potom i u sve druge, sve je jasno. U prah je pretvorena suvremena Sodoma i Gomora. No iz pepela srušena grada izniknut će iznimno lijep monumentalan neboder. Uz film u katalogu stoji zapis: »Imperija sve otkriva, a ne vidi ništa. Njezini neprijatelji sve idealiziraju a ništa ne toleriraju«, podložan različitim interpretacijama, a ja ću se prikloniti onoj o neuništivosti ljudskoga duha. Životom Amerikanaca bavi se film Naučite samoobranu (Learn Self Defense), koji u pet lekcija (diplomacija, smisli plan, Bog je na tvojoj strani, tehnologija, preventivna samoobrana te primjena usvojenih lekcija) bespoštedno kritizira ljubav Amerikanaca prema oružju, ali i (neizravno) američku vanjsku politiku. Izrazite simpatije osvojila su dva kratkometražna crtića rađena tehnikom 3D–računalne animacije: Lov (Oxota) iz Kazahstana i Posljednja očica (Kutoja) iz Finske. Ekscentrični i simpatični protagonisti (dva mačo lovca i bistri medvjed u Lovu te opsesivna pletilja u Posljednjoj očici) te duhovita razrada početne zamisli stvorili su od ta dva filma lakopamtljiva djela. Publiku je, pak, najviše šarmirao ruski film O Ivanu Ludom, koji tradicionalnom animacijom kolaža priča staru rusku bajku o ne osobito bistru, no dobroćudnom Ivanuški budalici. Priča je ispričana nepretenciozno i upravo se to svidjelo publici, za koju je, kako je rekao sâm autor primajući nagradu, i rađena. Od hrvatskih filmova u Velikom natjecanju uz Levijatana prikazani su još Silencijum Davora Međurečana i Marka Meštrovića te U susjedstvu grada Joška Marušića. Silencijum je nastao prema motivima Krležinih Balada Petrice Kerempuha i sukladno predlošku odlikuje ga mračan i atmosferičan, ekspresionistički ton. Za razliku od Silencijuma, koji propituje individualnu i opću slobodu, U susjedstvu grada usredotočen je na priču o Roku i Cicibeli naših dana. Par društvenih marginalaca živi na rubu grada uronjen u svoj crno–bijeli svijet, kojem tračke boje donose tek crveno i bijelo vino. Premda je priča poznata, Marušićeva je crtačka vještina čini iznova zanimljivom. Obalni vjetar ime je još jednoga ruskog filma prikazana u Velikom natjecanju, koji donosi lirski intoniranu i suptilnim humorom prožetu priču o nedaćama sela uz more u kojem uz ljude žive i neobična bića iz mašte (primjerice leteće ribe), a koje se nađe pod udarom snažna vjetra. Tehnikom dvodimenzionalne računalne animacije realiziran Obalni vjetar plijeni pozornost protočnošću kadrova i atmosferičnom glazbom. Uz spomenuti Lov, priznanje glavnog žirija osvojio je i Hodnik (Le couloir), kafkijanski intonirana priča o nezaposlenu muškarcu koji dobije neobičan posao čuvara praznoga hodnika, na čijem se kraju nalaze samo jedna vrata te Pita od jabuka (Tarte aux pommes), vrlo duhovita priča o ljubavnim peripetijama koje u trokutu slastičarka–mesar–lovac stvaraju pohlepni pas i znatiželjna mačka. Pozornost, kako neobičnim izborom teme (priča o zloglasnom škotskom ljudožderu), tako i kombinacijom različitih tehnika animacije (crtež na papiru, ugljen i vodene boje), privlači i Istinita priča o Sawneyu Beaneu (True Story of Sawney Beane) nastao u koprodukciji Velike Britanije i Kanade. Redateljica Elizabeth Hobbs prenosi užas bez eksplicitna prikazivanja groznih zbivanja promatrajući u tim trenucima ponajprije stanje svijesti naslovnog protagonista (prelijevanje i zamućivanje kadra). Crnohumornu notu donosi sam rasplet filma, u kojem je objašnjen Beaneov nestanak. Uz glavnu konkurenciju tradiciju Animafesta čini i Studentsko natjecanje, u čijem su programu ove godine prikazana 52, filma među kojima je bio i Vlak (Pociag), koji je hrvatski autor Goran Stojnić napravio pod mentorstvom slavnoga poljskog animatora Jeřýja Kucija te Aleksandra Battiste Ilića. U programu Natjecanja filmova za djecu prikazano je 28 filmova. U sklopu Natjecanja novih medija na internetu se moglo pogledati osamnaest filmova. Tradicija su Animafesta i jaki popratni programi, koji ni ove godine nisu izostali, a festivalske su retrospektive bile u znaku obilježavanja pedesetogodišnjice djelovanja Zagreb filma. Jedna od retrospektiva bila je posvećena i Fjodoru Hitruku, ovogodišnjem dobitniku festivalske nagrade za životno djelo. Dobitnik ovogodišnje nagrade za osobit prinos teoriji animacije američki je animator i kritičar John Canemaker. Sedamnaesti je Animafest ponudio mogućnost da na šest dana uronimo u paralelni svijet animacije i uistinu je bio, kako je to šaljivo, no istinito, rekao Joško Marušić, jedina ozbiljna alternativa Svjetskom nogometnom prvenstvu, što je potvrdila i pristojna popunjenost velike dvorane Lisinski čak i na dan susreta reprezentacija Hrvatske i Brazila.

Goran Ivanišević

Nagrade:

Kratkometražni filmovi

Veliko natjecanje

Grand prix

Snovi i želje – Obiteljske veze (Dreams and Desires – Family Ties), Joanna Quinn, Velika Britanija

Nagrada Zlatni Zagreb

Levijatan, Simon Bogojević Narath, Hrvatska

Najbolji debitantski film – nagrada Zlatko Grgić

Nesanica (Bezmiegs), Vladinir Leschiov, Latvija

Posebne nagrade žirija

Obalni vjetar (Veter vdol’berega), Ivan Maximov, Rusija

Mlijeko (Milch), Igor Kovalyov, SAD / Rusija

U susjedstvu grada, Joško Marušić, Hrvatska

Posebna priznanja žirija

Hodnik (Le couloir), Alain Gagnol & Jean–Loup Felicioli, Francuska

Pita od jabuka (Tarte aux pommes), Isabelle Favez, Švicarska

Lov (Oxota), Ramil Usmanov, Kazahstan

Nagrade Međunarodnog žirija filmskih kritičara

Najbolji film

Posebno priznanje

Pamćenje pasa (La memoria dei cani), Simone Massi, Italija, Francuska

Natjecanje studentskih filmova

Najbolji studentski film

Zabava u vlaku (Bouts en train), Emilie Sengelin, Francuska, La Poudrierre

Posebno priznanje

Oposum (The Possum), Chris Choy, Sjedinjene Države, CALARTS

Posljednji urlik (Dernier hurlement), David Devaux, Francuska, ENSAD

Brendomanija (Brand Spanking), Jean–Paul Harney, Velika Britanija, NFTS

Filmovi za djecu

Najbolji film za djecu

Djevojčica sa šibicama (The Little Matchgirl), Roger Allers, Sjedinjene Države

Posebna priznanja

Zlydni, Stepan Koval, Rusija, Ukrajina

O ovnu i kozliću (Pro barana i kozla), Natalija Berezovaja, Rusija

Kućica u krošnji, Darko Kreč, Hrvatska

Internetsko glasovanje

Nagrada Net Surfer

Gavran 1, Ravanbakhsh Sadeghi, Iran

Nagrada publike

Veliko natjecanje:

O Ivanu Ludom (Pro Ivana duraka), Mikhail Aldashin i Oleg Uzhinov, Rusija

Natjecanje studentskih filmova

Brendomanija (Brand Spanking), Jean–Paul Harney, Velika Britanija

Posebna priznanja Selekcijske komisije

Pilot Studio, Moskva — za izvanrednu prilagodbu bajki

Animose Studio, Moskva — za izvanrednu prilagodbu dječje literature