Staro / novo

Staro / novo

Glazba Gotan Projecta u kojoj se susreću tango i suvremeni plesni ritmovi — neodoljiva i zarazna zvučna mješavina, zapravo je posve nov glazbeni izraz

»Marineros, imigrantes, bandoneon...«. Riječi kojima je započela jedna od skladbi izvedenih ove večeri u najkraćim crtama opisuje tango — glazbu nastalu u lučkim bordelima i krčmama Montevidea i Buenos Airesa koja umjerenim tempom, sinkopiranim ritmom i melodijom tipične harmonike, bandoneona, zavodi senzualnošću i ljepotom. Ljetna toplina i voda što okružuje jarunski otok na kojem je održan treći zagrebački nastup francusko–argentinske skupine Gotan Project savršeno su dočarali ugođaj kolijevke tanga.

Glazba Gotan Projecta u kojoj se susreću tango i suvremeni plesni ritmovi — neodoljiva i zarazna zvučna mješavina, zapravo je posve nov glazbeni izraz. Posljednji album, Lunático, koji skupina promovira turnejom, poklonicima je pružio novu dozu zavodljiva zvuka, ovaj put, kao što je pokazao i zagrebački nastup, u ponešto drukčijem izdanju. Naime, novi materijal, iako svojevrstan nastavak prvog albuma, predstavlja daljnje istraživanje argentinske tradicionalne glazbe. Ne želeći se ponavljati, u elektronskoj nadgradnji onoga što nazivamo tango nuevo, autori su ovaj put posegnuli za većom dozom klasičnoga tanga, pa je skupina tako napravila korak unatrag da bi mogla otići dva naprijed.

Bila je, dakle, riječ o istome, ali rečenom na ponešto drukčiji način. Tipičan primjer bila je skladba Amor Porteno, koja je, usprkos usporenu ritmu, svakim udarom bubnja pojačavala opipljivu napetost tradicionalne ljubavne priče. Posebno dojmljiv bio je izraženi solo bandoneona usred skladbe Notas, dok je ton basa što se ponavlja i ritam bubnja koji se na njega nastavlja u Diferente publiku natjerao na pokret. Tu se Gotan Project ponovno pokazao u najdojmljivijem svjetlu. Stvarajući nešto posve suvremeno, prepunjeno suspregnutom snagom, bila je riječ o glazbi čvrsto ukorijenjenoj u tradiciji. Iako je sve pokretao elektronski ritam, on je bio tek temelj koji je poticao gudačke i gitarističke dionice te sveprisutni bandoneon. Philippe Cohen–Solal i Christoph Mueller progamiranim su ritmovima potkopavali tradicionalnu tango–instrumentalizaciju violine, gitare i bandoneona, dok je gitarist Eduardo Makaroff sjajno vodio tradicionalistički dio sastava u kojem su briljirali bandeonist, klavijaturist i čitava gudačka sekcija. Posebno se, iznimno ugođajnim tonom, osobito u skladbi Celos, istaknula katalonska vokalistica Cristina Vilallonga. Kontrast tipičnim skladbama bila je Mi Confesión, suradnja s argentinskim reperskim dvojcem Koxmoz, u nastupu predstavljenim videozapisom.

Repertoarno, sastav je nove skladbe znalački kombinirao sa starima. Iako u novome materijalu možda nema tako dojmljivih favorita poput Época i Una musica Brutal, savršena sklada svih elemenata što sačinjavaju čaroliju Gotan Projecta, majstorski spoj suvremenog i tradicionalnog sjajio je u izvedbama Criminal i Domingo, koje su dokazale da u neobičnu susretu elektronike i tanga ništa nije spojeno na silu ni izvještačeno, nego posve prirodno i, prije svega, izvorno.

Velimir Cindrić