NOVA ŠANSA ZA VELIKU GORICU

NOVA ŠANSA ZA VELIKU GORICU

Arhitektura Velike Gorice, autori Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić Lušić, Gordan Murat, Turistička zajednica Velike Gorice, Velika Gorica, 2005.

Knjiga Arhitektura Velike Gorice sintezni je pregled povijesti izgradnje Velike Gorice, od početaka kad je bila još selo do današnjega grada. Osim na pojedine građevine, autori se osvrću i na urbanistički razvoj grada, što iscrpno dokumentiraju katastarskim nacrtima i urbanističkim planovima. U knjizi su odabrane građevine povijesne, ambijentalne, funkcionalne ili arhitektonske vrijednosti pa je izbor građevina istovremeno valorizacija postojećeg, ali i izgubljenog graditeljskog fonda Velike Gorice, što je i »jedan od glavnih ciljeva« projekta.

Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi je dio povijesni pregled izgradnje Velike Gorice u kojem je prikazan razvoj grada, a drugi dio sadrži katalog građevina koje su po sudu autora »povijesno, funkcionalno ili arhitektonski relevantne za grad«. Razvoj i izgradnja od feudalnog doba do Drugoga svjetskog rata dio je povijesnoga pregleda koji je priredio Petar Puhmajer. Pregled prati gradnju pojedinih građevina, tumači njihovu vrijednost u prostoru grada i otkriva socijalnu pozadinu njihova nastanka te predočava prostorni razvoj Velike Gorice od turopoljskog sela do trgovišća i početaka njegove industrijalizacije uoči Drugoga svjetskog rata. Temeljito istraživši arhivsku dokumentaciju, što je i temeljna kvaliteta toga dijela knjige, Puhmajer je otkrio dosad nepoznate arhitektonske nacrte građevina, kao i imena njihovih projektanata i graditelja. Uz fotografije sa starih razglednica priloženi su i povijesni katastarski nacrti pa je taj dio bogato ilustriran grafičkom i fotodokumentacijom.

Kristina Vujica autorica je drugoga dijela povijesnoga pregleda pod naslovom Urbanizam i arhitektura u drugoj polovici 20. stoljeća, koji obuhvaća razdoblje do osamdesetih godina. Urbanistički razvoj Velike Gorice nakon Drugoga svjetskog rata bio je neposredna posljedica planiranja grada Zagreba, gradnje magistralnih prometnica i određivanja trase željezničke pruge, što autorica iscrpno potkrepljuje urbanističkim planovima i Velike Gorice i Zagreba. Među pojedinačnim arhitektonskim rješenjima Kristina Vujica izdvaja djela arhitekta Stjepana Planića, koji je svojim obiteljskim kućama znatno pridonio izgledu Velike Gorice i njezinoj kulturi stanovanja, a također i pojedine zgrade javne namjene, od kojih su neke, nažalost, srušene. Mijenjanje socijalne strukture stanovništva u poratnom razdoblju rezultiralo je gradnjom stambenih radničkih naselja, od kojih neka po autoričinu mišljenju zaslužuju mjesto u knjizi.

Treći dio povijesnoga pregleda obradila je Maja Vahčić Lušić pod naslovom Urbanistički planovi i arhitektura od 1980. godine do početka 21. stoljeća. Posljednji povijesni dio knjige ne bavi se toliko arhitekturom koliko urbanizmom, čije su izmjene i rješenja prezentirana provedbenim urbanističkim planovima pojedinih naselja te generalnim urbanističkim planovima cijeloga grada. Razlog takva pristupa vjerojatno je nedostatak kvalitetnih arhitektonskih ostvarenja. Unatoč tome, moglo bi se zamjeriti da i one građevine koje autorica spominje ona vrednuje bez opisa i analize te samo sagledava njihov udio u slici i funkciji grada.

Katalog je zajedničko djelo autora i opremljen je recentnim fotografijama u boji. Građevine su u njemu razvrstane abecednim redom po imenima ulica i označene brojem. Priložena je i karta grada na kojoj su istim, kataloškim, brojem označene građevine, što knjizi daje vrijednost pouzdana vodiča arhitekturom Velike Gorice. No, informativnosti bi pridonio izdašniji opis građevina predstavljenih kataloškim jedinicama, umjesto kojih se često donosi valorizacija, a njoj bi sretnije mjesto bilo u povijesnom pregledu koji prethodi. Popisi slika i dokumentacija povijesnih i slikovnih izvora, uz njihova tekstualna objašnjenja, sustavno su i točno navedeni.

Tvrde korice i format čine knjigu privlačnom, a kazalo imena te kazalo adresa, mjesta i građevina vrlo praktičnim i korisnim suputnikom u šetnji Velikom Goricom.

Velikogorička arhitektura dosad je slabo istražena i objavljivana u literaturi. A Velika Gorica je, kako saznajemo u knjizi, područje intenzivne gradnje u drugoj polovici 20. stoljeća, što je osim maloga broja kvalitetnih ostvarenja imalo za posljedicu rušenja velikoga dijela povijesne arhitekture. Ta povijesna arhitektura, nažalost, nije bila prethodno stručno valorizirana pa tako nije ni imala šanse da ostane sačuvana do današnjih dana. Jasno, poznavanje povijesti arhitekture i urbanizma pretpostavka je njezine zaštite kao i kvalitetnih suvremenih urbanističkih rješenja u povijesnom prostoru. Zato ovu knjigu tim više čini aktualnom situacija što su Zagreb i njegova povijesna okolica danas najveća gradilišta u Hrvatskoj, pa bi vrednovanje arhitekture ranijih povijesnih razdoblja i kulturnog krajolika uopće, trebalo biti nužna pretpostavka svakoj izgradnji, ili pak obnovi i revitalizaciji. Knjiga je istodobno i vrijedan prilog umjetničkoj topografiji Hrvatske te prinos za dalja istraživanja povijesti i razvoja gradnje Velike Gorice.

Anita Zlomislić