Može i bolje

»Cantus«, novine Hrvatskoga društva skladatelja, gl. ur. Erika Krpan, br. 138, Zagreb, svibanj 2006.

Novi broj »Cantusa« pred čitatelje dolazi u izmijenjenu obliku. Umjesto prijašnjega časopisa pred nama su novine, otprilike dvostruko većeg formata, ali i osjetno manjega broja stranica (umjesto stotinjak časopisnih tu je šesnaest novinskih stranica). Iz uvodnika glavne urednice Erike Krpan možemo saznati da su razlozi koji su ponukali uredništvo na taj korak bili veća otvorenost prema sve brojnijim informacijama s hrvatske glazbene scene te težnja većoj dinamičnosti i preglednosti koju donosi novinski medij. I u novom obliku »Cantus« je zadržao većinu starih sadržaja (rubrike Vijesti, Između jednog i drugog Cantusa, CD izlog...). Za temu broja kantusovci su izabrali dodjelu diskografske nagrade Porin 2006. Nakon čitanja teksta Nenada Marjanovića Zulima uistinu je teško zaključiti zašto. Nakon nekoliko uvodnih redaka koji Porinu pristupaju na tematski način (ukazivanje na problem), ostatak je teksta više–manje puko nabrajanje nagrađenih — u svakom slučaju preplitko da bi se Porin 2006. nazvao temom broja. (Dojam ne popravlja ni korektno napisana kritika koncerta u počast pjesmama Dragutina Britvića.) Prava je tema broja, kako opsegom tako i pristupom, Papandopulijana, odnosno kritike izvedbi kojima je obilježena stota obljetnica rođenja Borisa Papandopula: praizvedba baleta Maestro u zagrebačkom HNK te koncerti u Splitu i Varaždinu. Papandopulijanu zaključuje prvi nastavak napisa Irene Paulus Film u opusu Borisa Papandopula. Od ovog broja »Cantusa« djelatnici HDS Stručne službe ZAMP (Zaštita autorskih muzičkih prava) i u svojim prilozima redovito će donositi vijesti o aktualnim temama iz područja zaštite te europskim standardima u kolektivnom ostvarivanju prava autora glazbenih djela. O zaštiti autorskih prava govori i tekst o sustavu privatnoga kopiranja Marine Ferić.

Novi izgled novina »Cantusovim« je čitateljima donio veću količinu sažetijih informacija pri čemu posebnu pozornost zaslužuje povećana (!) rubrika recenzija CD–a.

Ljubica Ivanišević