Lupa još jednom po Bernhardu

Varšava Krystian Lupa, jedan od najvećih redatelja današnjice, protekloga je tjedna u Teatru Dramatyczny imao pretpremijeru, nastalu prema komadu Thomasa Bernharda Na vrhovima planina vlada mir. Događaj, ipak, nije službeno oglašen, pretpremijera je priređena samo za inozemne i domaće goste, ne i za kritičare, oni će o njoj suditi tek na početku nove sezone, kad bude i službeno održana. Produkcija je nastavak dugogodišnje suradnje Lupe i kazališta Dramatyczny, njegova četvrta režija u ovom poznatom poljskom kazalištu čiji je umjetnički ravnatelj Piotr Cieslak. I u ovoj predstavi nastupaju Lupini omiljeni glumci, neke od kojih poznaje i publika zagrebačkoga Festivala svjetskog kazališta, gdje se Lupa predstavio Nedovršenim komadom za glumca prošle godine, Maja Komorowska, Władysław Kowalski i Piotr Skiba. Komad Lupina omiljena pisca bavi se čestom temom koja opsjeda poljskoga redatelja, a riječ je o životu umjetnika i njegovu mjestu u suvremenom svijetu, a sudeći po prvim reakcijama Krystian Lupa je napravio još jednu produkciju, koja će dugo ostati na repertoaru.

Seks & Drugs & Rock’n’roll & Stoppard

London Kad smo već kod posebno istaknutih europskih kazališnih umjetnika, svakako treba spomenuti novu premijeru Toma Stopparda nazvanu jednostavno (i pomalo neočekivano) Rock’ n’ Roll, održanu u londonskom Royal Courtu u režiji Trevora Nunna. Nakon istraživanja sudbine ruskih radikala u 19. stoljeću u svom posljednjem komadu, trilogiji Obala Utopije, Stoppard se vratio korijenima i pop-civilizaciji, priči o tome kako je rock ‘n’ roll pomogao srušiti komunizam. Da je Stoppard podrijetlom Čeh, rođen u Čehoslovačkoj, mnogi zaboravljaju, dijelom zbog činjenice da je majstor engleskoga jezika, a dijelom jer se u radu tek jednom pozabavio bivšom domovinom u televizijskoj drami Profesionalni prekršaj. Nova drama govori o Janu, mladom studentu, Čehu poslanu na Cambridge šezdesetih kako bi studirao, ali i špijunirao. No, očaran rock-kulturom, mladić se vraća promijenjen, pa komad pokriva povijest Čehoslovačke od pada Dubceka 1968. do pada komunizma 1990. Kritike su izrazito pozitivne, drama se doima kao da ju je pisao mladić, seks & drugs & rock’ n’ roll moglo bi biti njezino geslo, a tek poneka zamjerka ide na dušu Nunna, koji ju je mogao, možda, režirati u malo bržem ritmu.

U znaku Ibsena

Oslo Godina protječe u znaku još jednog velikana, koji, premda odavno ne piše, i dalje ima izniman utjecaj na suvremenu dramu. Norveška i svijet potkraj svibnja obilježili su stoljeće od smrti Henrika Ibsena, ali prava fešta u njegovu čast tek počinje u Oslu, gradu u kojem je proživio posljednjih desetak godina života. Ova je godina u Norveškoj proglašena godinom Ibsena, a jedan od darova ponovno je otvaranje njegova stana, nakon temeljita preuređenja, za javnost. Norvežani su si dali truda u pronalaženju stvari koje su pripadale njihovu velikom dramatičaru, a kao kuriozitet naveden je podatak da je u stan ponovno vraćena čak i njegova kada za kupanje — pronađena je kod seljaka kojem je služila kao pojilo za krave! Premda svi putovi sigurno ne vode u Oslo, nađete li se u norveškom glavnom gradu ovoga ljeta, možete posjetiti i mjesto gdje je Ibsen svakoga dana objedovao, Grand Cafe, čije zidove krase njegove fotografije, u obližnjoj Nacionalnoj knjižnici možete pogledati izvorne Ibsenove rukopise, a u njoj je i zanimljiva izložba o Ibsenovu životu, na kojoj ćete pronaći još jedan kuriozitet: jedinu fotografiju na kojoj Ibsen ne samo da je okružen obitelji nego se i smiješi! Kad se nagledate tragova Ibsena, ostaje vam pogledati neku predstavu na tradicionalnom godišnjem Ibsenovu festivalu, koji je ove godine posebno bogat i obuhvaća desetke predstava nastalih prema tekstovima skandinavskog majstora. Preporučujemo tri radikalno različite interpretacije Lutkine kuće, indijsku, temeljenu na tradicionalnom plesu, japansku, utemeljenu na tradiciji noa i jednu dramsku, ali iz Burkine Faso.

Konačno, bez velikana

New York Da ne pokleknemo pod veličinama ovog izdanja kazališnog globusa, za kraj jedna sasvim mala, ali odlično ocijenjena produkcija. Adam Szymkowicz (očito Lupin zemljak, ali s američkom adresom) napisao je Nerve, duo-dramu o paru koji se upoznao putem interneta te se odlučio konačno sastati i uživo. Produkcija u malom kazalištu Y, off-broadwayskom, u režiji Scotta Ebersolda, iznimno je duhovita komedija o prvom sastanku. Oboje mladih očarani su onim drugim, ali istovremeno prave niz gafova, od toga da ona nosi pištolj u torbi, do njegove izjave da uvijek nosi uže na prvi susret. Konverzaciji ne pomaže ni njezino priznanje da radi u tvornici koja proizvodi implatante za penise i da, kao zaposlenica, može dobiti poseban popust. Zabavno, duhovito, nepretenciozno i dinamično — nakon svih veličina s kojima smo se ovaj put susreli malo opuštanja dobro dođe.

Jasen Boko