Vijenac 321

Likovnost

IZLOŽBA MAĐARSKI FOVISTI OD PARIZA DO NAGYBANYA 1904 –1914, NACIONALNA MAĐARSKA GALERIJA, BUDIMPEŠTA, 17. OŽUJKA – 30. SRPNJA 2006..

Divlji Mađari

Možemo govoriti o duhu vremena i francuskim utjecajima u bilo kojoj sredini iz koje su se slikari napajali posebnostima francuskog slikarstva i duha, mađarski su fovisti prokuhali utjecaje stvorivši ipak vlastiti, prekrasni likovni svijet

IZLOŽBA MAĐARSKI FOVISTI OD PARIZA DO NAGYBANYA 1904 –1914, NACIONALNA MAĐARSKA GALERIJA, BUDIMPEŠTA, 17. OŽUJKA – 30. SRPNJA 2006.

Divlji Mađari


slika


Možemo govoriti o duhu vremena i francuskim utjecajima u bilo kojoj sredini iz koje su se slikari napajali posebnostima francuskog slikarstva i duha, mađarski su fovisti prokuhali utjecaje stvorivši ipak vlastiti, prekrasni likovni svijet


U Nacionalnoj mađarskoj galeriji u budimskom dvorcu u Budimpešti do 30. srpnja 2006. može se razgledati izvanredna izložba nazvana jednostavno Vadak, što je mađarski izraz za foviste, odnosno skupinu francuskih slikara koji su početkom 20. stoljeća slikali jakim bojama pa su zato nazvani les fauves – divlje zvijeri. Dakako, u slučaju budimpeštanske izložbe riječ je o mađarskim slikarima koji su pod utjecajem francuskih kolega proslikali na, do tada, nepoznat način. Ne samo pod utjecajem, nego i u izravnu kontaktu budući su neki pohađali Matisseovu školu i redovito izlagali na Pariškom salonu. Iako nikada nisu postojali kao formalna grupa, mađarski sljedbenici fovista okupljali su se u malim slikovitim mjestima poput Nagybanya ili Nyergesujfalua, gdje su, navodeći riječi Karolya Kernstoka slikali »ne kopirajući prirodu već s razumijevanjem i vjerujući u nju — suprotno od impresionista«.

Nabrajati imena trinaestorice slikara čije se radove može razgledati na izložbi koja okuplja 250 radova (tu su i uzročnici Matisse, Dufy, Marquet), a nastala je obilaskom brojnih muzeja, galerija i privatnih vlasnika, možda i nema smisla, jer tek nam slike u svijest počinju urezivati imena poput Tibora Boromisza, Bele Czobela ili Geze Bornemisza. Ipak, ne mogu odoljeti da ne spomenem jedno veliko ime mađarskog slikarstva, a to je Jozsef Rippl-Ronai. Njegova posebnost u izboru i načinu nanošenja boja čini ga prepoznatljivim i drukčijim od svih u bilo kojoj situaciji. Nije zato neobično što je na ovoj izložbi njegovo mjesto boravka Kaposvar nazvano centrom jednog čovjeka. Naime, nakon desetljeća boravka u Parizu, pod utjecajima svojevrsnih reformatora slikarskog poimanja kao što su bili Gauguine ili Matisse, Rippl-Ronai povukao se u Kaposvar unoseći u svoj slikarski svijet sintezu vlastitih promišljanja i boravka u nekadašnjoj slikarskoj metropoli.

Naslov izložbe u Nacionalnoj galeriji govori zapravo o podneblju i razdoblju u kojem su okupljeni mađarski slikari Mađarski fovisti od Pariza do Nagybanya 1904–1914. Ono što, međutim, naziv ne govori, a može se prepoznati samo obilaskom izložbe, nije toliko pariški utjecaj, koliko posebnost jedne ideje u novim stvaralačkim nadahnućima. Premda možemo govoriti o duhu vremena i francuskim utjecajima u bilo kojoj sredini iz koje su se slikari napajali posebnostima francuskog slikarstva i duha, mađarski su fovisti prokuhali utjecaje stvorivši ipak vlastiti, prekrasni likovni svijet.


Olga Vujović

Vijenac 321

321 - 22. lipnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak