Vijenac 320

Glazba

Stuttgartska državna opera: Gioacchino Rossini, Seviljski brijač, dir. Carlo Montanaro, red. Beat Fäh

Karikatura bez banalnosti

Ansambl predvodi beskrajno šarmantan i okretan, pjevački virtuozan Figaro prekrasne boje glasa rumunjskog baritona Mariana Popa

Stuttgartska državna opera: Gioacchino Rossini, Seviljski brijač, dir. Carlo Montanaro, red. Beat Fäh

Karikatura bez banalnosti


slika


Ansambl predvodi beskrajno šarmantan i okretan, pjevački virtuozan Figaro prekrasne boje glasa rumunjskog baritona Mariana Popa


Stuttgart oduvijek slovi kao grad inovativnosti u glazbi i kazalištu. Znano je značenje njegova skladateljskog kruga u suvremenoj glazbi te radionica i laboratorija suvremenoga zvuka. Stuttgartski balet sa svojim je utemeljiteljem Johnom Crankom ispisao zasebno poglavlje klasičnoga baleta 20. stoljeća. Stuttgartska državna opera slijedi inovativna nastojanja dvama intenzivnim projektima, Forumom novog glazbenog kazališta i projektom Opera za mlade. Forum novoga glazbenog kazališta počeo je 2003. kao usporedni pravac djelovanja repertoarnog opernog kazališta. Zamišljen je kao laboratorij za istraživanje i razvoj odnosa između glazbe i kazališta, s težištem na primjeni novih medija i tehnologija na pozornici. Talijanski skladatelj Salvatore Sciarrino istaknuo je kako je u Stuttgartu prvi put susreo utopiju teatra koja ne postoji nigdje drugdje.

Forum svake sezone predstavi najmanje četiri projekta. Pruža tehničku i umjetničku osnovu, tonski studio, prilagodljiv scenski prostor te prostore za učenje i seminare, što omogućuje predstavljanje projekata publici u obliku cjelovitih predstava ili manjih ateliera. Forum je povezan s međunarodnom mrežom konzervatorija, sveučilišta, glazbenih i medijskih ustanova, kao jedinstveno mjesto interdisciplinarnoga rada u Europi. Ove sezone u središtu je pozornosti predstava–instalacija Williama Forsythea You made me a monster. Opera za mlade predstavlja projekt stvaranja opere za mlade i sa mladim izvođačima. Uspješna suradnja sa školama počela je 1995. i nakon samo dvije godine urodila prvom produkcijom. Zaseban godišnji budžet omogućuje dvije nove produkcije svake sezone. Školska predavanja o operi nastavljaju se posjetima kazalištu, susretima s umjetnicima, razgovorima i radionicama što otkrivaju svijet iza scene. U svaku produkciju, osim studenata glazbe i opernih profesionalaca, uključena su školska djeca. Ona mogu nastupati kao solisti, pjevati u zboru, plesati, ali i pomagati dramaturzima, kostimografima ili tehničkom osoblju. Ove sezone praizvest će se opera Erwin, prirodni talent Mikea Svobode. Dok na jednoj strani niču nove zamisli, na drugoj predstava Rossinijeva Seviljskog brijača traje na pozornici punih trinaest godina. Pritom je zanimljivo i poučno čuti kako dobro Rossinija pjevaju Nijemci. Rosinu tumači dugogodišnja članica i komorna pjevačica Stuttgartske državne opere mezzosopranistica Helene Schneiderman, koje vladanje Rossinijevim slogom i koloraturama, lakim, finim i prozračnim, priziva usporedbu s takvim rosinijankama kao što su Cecilia Bartoli ili Vesselina Kasarova. Neodoljivi je Bartolo bariton Karl–Friedrich Dürr, a basovski komičan Basilio Matthias Hölle. Dirigent Carlo Montanaro gradio je briozne ansamble, pomno bdijući nad rasponom dinamike, od fina pianissimo–pjevanja do gromoglasnih Rossinijevih pjevačkih brbljarija. Režijska postava Beata Fäha te scenografija i kostimi Volkera Pfüllera maksimalno su usmjereni karikaturalnosti likova, što u sebi ne implicira ništa banalno ni površno. Određenja karaktera kao što su povremena Rosinina histerija ili Bertina nemogućnost da se odlijepi od zida, strogo su kontrolirani. Izvođači ni u čemu ne smiju pretjerivati i zato su duhoviti i zabavni. Takva je i zamisao s velikim kontrabasima koji igraju potrebna glazbala na sceni, gitaru i čembalo. Ansambl predvodi beskrajno šarmantan i okretan, pjevački virtuozan Figaro prekrasne boje glasa rumunjskog baritona Mariana Popa. Portorikanac Javier Abreu predstavio se na europskom debiju kao delikatni tenor leggiero u ulozi grofa Almavive.


Davor Schopf

Vijenac 320

320 - 8. lipnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak