BOG
Jevgenij Ivanovič Zamjatin
Bilo je to bogato i drevno carstvo, čuveno s plodnosti ženskoga i hrabrosti muškoga spola. A to se carstvo nalazilo iza peći kod poštara Mizjumina, i u njemu je živio stanoviti žohar zvan Senjka — vodeći smutljivac i najveći društveni otpadnik u cijelom žoharskom carstvu. Nije bilo ženke koja mu je izmaknula, starije uopće nije poštivao, a što se boga tiče, ne vjeruje u njega, kaže: nema ga.
— Ma kako nema, očiju ti besramnih. Ispuži na svjetlo i otvori oči. A ti, koještarije, da nema...
— Pa što, ispuzat ću — prkosio je Senjka. I najednom ispuza. Ispuza i zinu: bogme, istina je!
Eno ga, eno: strašan, nepodnošljivo krupan, u ružičastoj cicanoj košulji, bog...
A bog, poštar Mizjumin, plete čarapu. Volio se baviti tim zanatom u slobodno vrijeme. Mizjumin ugleda Senjku i razveseli se:
— A–a, dragi prijatelju, žoharu iza peći, otkud ti? Zdravo!
Preveo Boris Maruna
Ilustrirala Jasenka Bulj
Klikni za povratak