Vijenac 320

Likovnost

Izložba Mije Janković, Galerija Matice hrvatske, Zagreb, 12 – 25. svibnja 2006.

Anatomija glavonožaca

Na cijelu se ekspresivnu priču nastavljaju i slikarski i crtački radovi. U njima se treća dimenzija istopila i prenijela u dvije. Tako se barem čini jer je njihova glavna odlika ekspresija izraza i svaki rad na zidu može naći svoj odraz u prostoru

Izložba Mije Janković, Galerija Matice hrvatske, Zagreb, 12 – 25. svibnja 2006.

Anatomija glavonožaca


slika


Na cijelu se ekspresivnu priču nastavljaju i slikarski i crtački radovi. U njima se treća dimenzija istopila i prenijela u dvije. Tako se barem čini jer je njihova glavna odlika ekspresija izraza i svaki rad na zidu može naći svoj odraz u prostoru


Drugu polovicu svibnja u Galeriji Matice hrvatske u podrumu Matičine palače na Strossmayerovu trgu svojim je radovima zaposjela zagrebačka umjetnica mlađe generacije Mia Janković. Djela je Mia Janković složila u trilogiju koja se sastojala od slika, crteža i skulptura koji su posloženi u svojevrsnu instalaciju. Prožimanje stilskih i izražajnih komponenti njezina umjetničkog habitusa vidljivo je u svim njezinim radovima, bili oni na papiru, lesonitu ili raspoređeni po prostoru galerije u pomno smišljenim međuodnosima. Čudesnu i čudovišnu figuraciju, koja pritom, uz pažljivo postavljenu rasvjetu, zrači iz svakog pojedinog djela i iz grupe radova koje čine trilogiju, nemoguće je zaobići. U Mitologiji. Predvečerju triju mumija Mia kao konstantu unosi lica, maske koje gestom i izražajnošću čvrsto stoje na tragu njezinih sugestivnih eksperimenata s motivima izmorenih i izmoždenih lica koja se odlikuju dubokim borama i ekspresivnim ranama. Raspadnutost materije, koja nastaje, kako kaže i sama umjetnica, gotovo spontano, kosturi mutanata animalno-antropomorfne anatomije, grimase poluraspadnuta mesa, dio su cjelovita rada koji nastaje modeliranjem različitog materijala, lijevanjem, multipliciranjem i finalnom obradom. Iznenadna zbrka u vrtu g. Artritisa svibnja 2006. sastoji se od dviju cjelina. Posebna su cjelina u prikazanom dijelu tzv. glavonošci. Brojna je to skupina niskih skulptura glava koje izrastaju iz nogu. Začudna anatomija male vojske glavonožaca, a Mia ih tako naziva odmilja, s naglašenim očima, nosom i usnama, spoj je čudnovate imaginacije i emocije. Izražajnost izranjavanih i izmasakriranih glava mutanata te ekspresivnost u njihovoj izradi pokazuju kako umjetničino razmišljanje prerasta iz idejnog i jednoznačnog u simboličko i raznorodno. Iznad tih glavonožaca dominira skulptura rastvorene šake koja leži na jagodicama prstiju i gdje iz zgloba izranja glava iznimne emotivne napetosti. Dio trilogije koji se zove Zabluda. Krletka za Garudu svojevrsna je instalacija u kojoj glavnu ulogu ima skulptura uvećana i pomnije izrađena glavonošca s dvama licima okrenutim na suprotne strane. Obrada materijala u ovom Garudi, kralju ptica koji se ruga vjetru i jednom od triju glavnih životinjskih likova iz hinduističke religije, nešto je preciznija od ranijih glavonožaca. Iznad njega Mia Janković postavlja praznu krletku koju obasjava jakim svjetlom. Svjetlo baca sjenu na obližnji zid, gdje se spaja zajedno sa sjenom malog Garude u letu. Garuda je u tom trenutku zarobljen u klopku, što je čitljivo iz grimasa koje stvara. Cijeli sklop odlikuje se napetošću i neizvjesnošću, kako u likovnoj obradi materijala i u njegovu postavu, tako i u simbolici prizora. Na cijelu se ekspresivnu priču nastavljaju i slikarski i crtački radovi. U njima se treća dimenzija istopila i prenijela u dvije. Tako se barem čini jer je njihova glavna odlika ekspresija izraza i svaki rad na zidu može naći svoj odraz u prostoru. Mia Janković slike i crteže radi kombiniranim tehnikama pigmenata i smole na rižinom papiru, akrilikom i uljem na lesonitu te olovkom. Crtež olovkom, Sceletonface, definitivno je odraz mumija iz prostora, Fuzije predstavljaju glavonošce, a Diving Up kombinacija je prostornih predložaka. Njezini su radovi prepuni gole i sirove figuracije simpatičnoga kaosa sadašnjosti, za koju je inspiraciju crpla i iz višemjesečnog boravka u Indiji i bližoj joj okolici. Komponenta nadrealnosti koja pritom izlazi iz simbolike svakoga pojedinog rada, ali i rada u cjelini, očituje se u kaosu začudnih motiva i snova koje autorica kreira i postavlja u prostor ili na zid.


Marko Kružić

Vijenac 320

320 - 8. lipnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak