Vrijeme je za tuš

Vrijeme je za tuš

Serija Balkan Inc. nije osobito maštovit, ali jest dobrano diletantski pokušaj doslovna prebacivanja kriminalnog miljea i polusvijeta iz romana Mickeya Spillanea na zagrebački asfalt

Za razliku od hiperkomercijalne i često nepodnošljivo bučne i šarene RTL televizije, stječe se dojam da Nova TV, želeći u nemilosrdnoj tržišnoj utakmici parirati državnoj dalekovidnici s Prisavlja i izboriti se za što veći postotak gledatelja i što slasniju krišku marketinškoga kolača, publici pred malim ekranima pokušava ponuditi barem koliko–toliko suvisao i koncepcijski osmišljen domaći serijski program. Nakon pokretanja humorističke serije Naša mala klinika, kojoj se prije godinu dana pridružio i znatno inferiorniji Bumerang, uredništvo Nove TV pod vodstvom Siniše Svilana iniciralo je snimanje, prema njihovim riječima, prve domaće kriminalističke serije Balkan Inc. U reklamiranju svog programa (pri)gradskim jumbo–plakatima Svilanova se ekipa ovaj put, međutim, dobrano prešla, jer Balkan Inc. nikako nije prva domaća krimi–nizanka. Naime, nešto stariji čitatelji (i gledatelji) zasigurno se sjećaju serije Inspektor Danilo, aduta dramskoga programa televizije Zagreb iz sredine osamdesetih godina, u kojoj je naslovni lik u tumačenju Krune Šarića svake nedjelje u udarnom terminu rješavao zamršene slučajeve najčešće povezane s neriješenim zločinima iz Drugoga svjetskog rata. Dakle, titula prvoga domaćeg televizijskog inspektora ipak pripada rečenom Danilu, a ne Marku Prilici zvanom Čens. A taj Prilika tragikomičan je i prilično karikaturalan lik, vječno izmožden i mamuran tip prijeke naravi i lak na okidaču, musav i neuredan sredovječni Mike Hammer iz našeg sokaka u neprestanu sukobu s kolegama i nadređenima, kojemu bi umjesto engleske verzije njegova prezimena kao nadimak bolje odgovarala imenica neprilika. Naime, osim što se nevolje za našeg Marka lijepe kao pčele na med (iz nedokučivih razloga ista je stvar i sa ženama), taj antijunak nedostatkom inteligencije u nepriliku dovodi i dobrohotnije gledatelje, koji imaju volje kontinuirano pratiti njegove doživljaje. Jer, opaki serijski ubojica — Markov rođeni sin začet u davnoj kratkoj vezi — koji je u prvoj epizodi tijekom jedne noći smaknuo čak tri njegove ljubavnice, te time nadmašio zajedničku kvotu zločina pojedinih epizoda Umorstava u Midsommeru i Poirota, u stanju je pobiti gotovo sve Čensove priležnice i prijatelje prije no što Prilici padne na pamet tko bi mogao biti bad guy. Temeljena na romanima Bijela jutra i Marševski korak, razmjerno zanimljivim tuzemnim inačicama američke tvrdokuhane proze nastalim iz pera nekadašnjeg novinara Roberta Naprte, scenarista sapunice Villa Maria, serija Balkan Inc. nije osobito maštovit, ali jest dobrano diletantski pokušaj doslovnog prebacivanja kriminalnog miljea i polusvijeta iz romana Mickeya Spillanea na zagrebački asfalt. Jasno da je Čens seksist i šovinist koji do društvenih konvencija drži koliko i do lanjskoga snijega, grubijan kojemu nije strano zagaziti na drugu stranu zakona i morala, te koji stoički podnosi batine, a milost ne traži niti bi je dao, no takvim gomilanjem hard–boiled klišeja u konkretnom se slučaju postižu neželjeni efekti neuvjerljivosti, komičnosti i groteske. Uz odveć fluidnu i neuhvatljivu priču (među čijim je protagonistima lako prepoznati sličnosti sa stvarnim osobama poput bivšega državnog tužitelja, šefa USKOK–a, tužiteljice iz procesa zločinačkoj organizaciji...), te mozaičnu dramaturšku strukturu, Balkan Inc. ne poštuje ni neka od osnovnih žanrovskih načela krimića, poput jedinstva mjesta i vremena radnje te malog (ili barem preglednog) broja likova. Zbog svega toga seriju redatelja Boštjana Vrhoveca najlakše je žanrovski definirati kao krimi–sapunicu.

Uz sočan krvavi odrezak, jaku crnu kavu, pištolj pod pazuhom, šešir, taksi i telefon, Igor Mandić u knjizi Principi krimića među žanrovske miteme tvrdokuhane proze uvrštava i tuširanje. Mislim da je nakon desetak epizoda serije konačno vrijeme da i Čens stane pod tuš.

Josip Grozdanić