Tajne komičarskog zanata

Tajne komičarskog zanata

Producenti su tipična glazbena komedija u kojoj je glazba u službi komediografskoga zapleta i jednovečernje zabave. Ne pamti se po glazbi, nego po svekolikoj priči i komičnim situacijama, a nose ga glumci–komičari

Mjuzikl kao kazališna forma nalazi se u svojim svjetskim ishodištima i središtima (London, New York, Beč, München....) u procijepu između umjetnosti i biznisa. Koliko će god tri sata neke mjuzikalske predstave raznježiti gledatelja ili ga odvesti u neki ljepši svijet iz mašte, iza iste te predstave stoje hladni i proračunati troškovnici. Smatra se kako na svako djelo poput Fantoma u operi, Jadnika ili Mačaka dolazi trideset do četrdeset mjuzikala koji nisu postigli globalni uspjeh. To ne znači da su oni loši ili da uspjeh nisu zavrijedili, jednostavno nešto nije štimalo. A kada ne štima, što znači da zarada nije očekivana, predstava se skida s repertoara kako ne bi stvarala dodatne troškove. Zato su na Broadwayu i West Endu najvažniji kazališni ljudi — producenti. Oni ulažu novac, vlastiti, i očekuju barem njegov povrat. Nadaju se i zaradi. Njihovo je ime na plakatu najistaknutije. Mjuzikalske premijere najčešće odmah odrede uspjeh ili neuspjeh. Chicago pripada u skupinu onih djela što su najprije propala, a zatim uspjela. Uspješnice manje više svi znamo. Na Broadwayu posljednjih nekoliko godina nije uspjelo nekoliko kvalitetnih djela: Dance of the Vampires, Seussical, The Cape Man ili Jane Eyre. U Londonu su istu sudbinu doživjeli Regtime, Beautiful and Damned, Our House, The Beautiful Game i The Secret Garden. Da kvaliteta doista ne odlučuje, mogao sam se ljetos uvjeriti u Njemačkom kazalištu u Münchenu, mjuzikalskoj pozornici glavnoga bavarskog grada koja prima gostujuće produkcije. Izvođen je razvikani mjuzikl Ludwig II Franza Hummela, Stephana Barbarina i Heinza Hausera. Sudbina nesretnoga bavarskog kralja iznesena je dramaturški tako plitko i glazbeno loše da je to teško i zamisliti. Pa ipak, taj mjuzikl vidjelo je oko milijun i pol gledatelja i za njega je izgrađeno posebno kazalište u Füssenu, u blizini dvorca Neuschwanstein, kako bi turisti upotpunili sladunjavu predodžbu o Ludwigu, i carici Sissi, dakako. Šarmantnu šalu na vlastiti, i račun cijele industrije show businessa, postavio je Mel Brooks kao tekstopisac, skladatelj i producent mjuzikla Producenti. Poznati redatelj, pisac i glumac šesti je od sedam osoba na svijetu koje su dobile sve četiri najvažnije nagrade show businessa: Tonyja, Emmyja, Grammyja i Oscara. U Producentima majstor toga posla na zalazu Max Bialystock i njegov računovođa Leo Bloom dolaze na zamisao kako će više novca od osiguranja zaraditi predstavom koja će propasti. Zato angažiraju najlošijega pisca, najgorega redatelja i grozne glumce, ali predstava Proljeće za Hitlera doživljava uspjeh, a oni završavaju u zatvoru. Mjuzikl je praizveden u travnju 2001. u New Yorku, a u studenom prošle godine postavljen je u Theatre Royal, Drury Lane, na londonskom West Endu. Producenti su tipična glazbena komedija u kojoj je glazba u službi komediografskoga zapleta i jednovečernje zabave. Ne pamti se po glazbi, nego po svekolikoj priči i komičnim situacijama, a nose ga glumci–komičari. Istaknutiji su glazbeni brojevi We can do it, I wanna be a producer, That face, Prisoners of love. Glazbena partitura pružila je redateljici i koreografkinji Susan Stroman dobru mogućnost dinamična scenskog uprizorenja. Scenograf Robin Wagner i kostimograf William Ivey Long funkcionalno su, brzim promjenama, predstavi dali važnu dimenziju bogato opremljene produkcije. Ansambl se ističe brioznom igrom. U naslovnim ulogama publiku oduševljavaju Fred Applegate kao Max i John Gordon Sinclair kao Leo. Stari lisci komičarskoga zanata imaju sve njegove tajne u malom prstu, što u sprezi s vrijednim radom na pripremi produkcije mora uroditi uspjehom. Mnogo smijeha i veselja izaziva pojava karikaturalne skandinavske seks–bombe, inače glavne glumice u novom komadu, Ulle, u izvrsnu tumačenju Lise Donmall. U nizu ostalih manjih uloga pozornost privlači Kenneth Avery–Clark u ulozi feminiziranoga Carmena Ghija.

Davor Schopf