Skepticizam i moć

Skepticizam i moć

Noam Chomsky, Sila, zakon i izgledi za opstanak, Pučko otvoreno učilište Novigrad–Cittanova, 2006.

Knjiga s tekstovima američkoga lingvista i političkog teoretičara Noama Chomskog nastala je u povodu autorova prošlogodišnjeg gostovanja u Sloveniji i Hrvatskoj: osim dva prijevoda, koji su u osnovi revidirana predavanja iz Ljubljane, Novigrada i Bologne, sadrži i tekstove Marije Zidar i Rudija Rizmana te kratak, ali sadržajan intervju s Chomskim. Iako opsegom neveliko i tiskano prigodom gostovanja, trojezično hrvatsko–slovensko–englesko izdanje zanimljivo je štivo u kojem se na pregledan način predstavlja srž autorove razorne kritike američke vanjske politike. Chomsky u svojim tekstovima, odnosno javnim predavanjima, postavlja širok spektar problema: od pitanja o odgovornosti intelektualaca i autonomije sveučilišta, preko svemogućih medija koje kontroliraju vladajuće elite pa sve do lingvističkih analiza i promišljanja načela funkcioniranja univerzalne gramatike. U prvom tekstu Sila, zakon i izgledi za opstanak autor tematizira američku vanjsku politiku, čiji je osnovni cilj nadzor nad glavnim svjetskim izvorima energije. Za Ameriku je dobra samo ona demokracija, smatra on, koja ne remeti tradicionalne strukture moći, odnosno ona koja se slaže s imperijalnim američkim strateškim i ekonomskim interesima. U tom smislu fraza nezakonita uporaba sile tek je uljepšan izraz za opravdanje međunarodnoga terorizma koji provode američke elite moći nazivajući ga preventivnim ratom. Chomsky je deskriptivan, a ne preskriptivan autor, i možda upravo u tome leži snaga njegove argumentacije: od čitatelja ne traži specijalističko obrazovanje ili unutardisciplinarnu kompetenciju nego ponajprije odvažnost da se ne podvrgne propagandnom načinu mišljenja i u političkoj analizi uporabi zdrav razum i zdrav skepticizam, koji je najvažniji za shvaćanje društvenih fenomena i socijalnih nepravdi koje Chomsky potanko raščlanjuje. Drugi autorov tekst nosi naziv Opći pojmovi o ljudskoj prirodi i zanimljiv je stoga što se u njemu obrađuju dva naoko disparatna aspekta — strukturalna lingvistika i filozofija prava. Osnovna je teza pokazati dubinsku povezanost ljudskoga jezika i temeljnih ljudskih prava upućujući na njihovu zajedničku univerzalnost. Tražeći sponu između moralne filozofije i eksperimentalne kognitivne znanosti, Chomsky se ponekad gubi u pokušajima stvaranja paralelne analize i katkad ima problema s temeljnom metodologijom koja bi trebala povezati dva područja, ali su mu argumenti artikulirani i zasnovani na specifičnom disciplinarnom vokabularu koji vrlo dobro poznaje. Svjestan činjenice da je Deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima u praksi tek pismo Djedu Mrazu, autor poziva na zajedničko angažirano djelovanje, raskrinkavajući mehanizme u kojima se manifestiraju politike sile i državnog nasilja. Načelo koje je temelj svakoga moralnog zakona načelo je univerzalnosti koje kaže da isti standardi vrijede za sve; ako se to načelo niječe u intelektualnoj, moralnoj i političkoj kulturi većine najmoćnijih država, nazire se budućnost konačne propasti i konače pobjede u kojoj bi hegemonsko iskazivanje sile bilo jednom zauvijek legitimirano, a model pozivanja na deklaracije UN–a u svrhu licemjerna opravdanja preventivne samoobrane moralno i pravno prihvatljivo. Državni teror i razni oblici prijetnje i uporabe sile doveli su svijet do ruba konačne propasti, a Chomskyjev angažman jedan je od ustrajnih glasova koji upozoravaju kako na moć povlaštenih elita tako i na odgovornost onih koji imaju povlasticu da misle, dakle intelektualaca koji često ne koriste zdrav skepticizam, koji autor višekratno spominje kao preduvjet za svako suvislo promišljanje svijeta u kojem živimo i u kojem se nalazimo kao politički akteri i moralna bića. Intelektualne vrijednosti nisu samo osobina povlaštenih elitnih zajednica, nego i obvezne smjernice za svako društveno djelovanje.

Tonči Valentić