Otoci u struji

Otoci u struji

Sve češće mi se događa da se nekih pročitanih knjiga više uopće ne sjećam. Ni likova, ni sadržaja. Možda tek naslova. Znam da bi mi psihijatri već nakon ove rečenice istresli dijagnozu kao iz rukava, zato k njima i ne idem. No ima knjiga koje mi dozivaju iz sjećanja iste dojmove, iste ugođaje koje sam imala i dok sam ta djela čitala. Otoci u struji Ernesta Hemingwaya pripadaju takvim knjigama. Za razliku od ratnoga, revolucionarnoga, mačo Hemingwaya, i onoga klasičnoga iz lektire (Starac i more), Otoke je pisao već dobrano umoran, da ne kažem potrošen, deziluzioniran čovjek, lišen žestine, polemičkoga suprotstavljanja, sudova zaobljenih, da ne kažem speglanih. Kako zazirem od bespogovornih (najčešće bez pokrića), nabusitih i agresivnih tipova (i u životu i u književnosti), životnim iskustvom utišani Otoci bili su mi (i ostali) Hemingwayevo najdraže djelo (nije važno što ga mnogi književni leksikoni i enciklopedije i ne spominju). A otoke i struju — znaju li oni to? — povezuju naoko nevidljive niti, pa ću vam neke od njih i otkriti.

Riječ otok upravo je i nastala od prasl. *o(b) + tok bm (*o(b)tet’i, teći okolo). To je, dakle, dio kopna, manji od kontinenta, koji je uvijek okružen vodom, odnosno morem. Tako ga definiraju rječnici, uz još dva značenja: a) mjesto za pješake usred ulice (pješački otok) i b) mjesto izolacije, osame. Izolacija, pak, potječe od lat. insula, tal. isola (Izola u Sloveniji), što je prvotno značilo postaviti na otok i tako odvojiti od ostaloga svijeta. I inzulin zvuči slično, no ima li i on kakve veze s otokom, insulom? Ima. Industrijski se dobiva tako da se nanosi na tzv. Langerhansove otočiće, tj. skupine stanica gušterače, koje izlučuju taj hormon protiv šećerne bolesti. Stanice je otkrio njem. liječnik i patolog Paul Langerhans (1847–1888). Umanjenica od otok jest otočić, a Otočac (u Lici) i Otočec ob Krki (u Sloveniji) svjedoče o ovoj dražesnoj deminutivnoj tvorbi.

Sada molim one nacionalno zagrižene i isključive da ne podivljaju od bijesa što ću objasniti i riječ ostrvo, koju u svojoj zaslijepljenosti mnogi smatraju samo srpskom, jer evo nam npr. Krivskoga ostrva i Muškoga ostrva (šume blizu Vinkovaca). A ima ga i u češkom — ostrov. Krasan dvorac Hochosterwitz (na litici doista poput otoka) u Austriji (Koruška) svjedoči o snažnom slavenskom utjecaju na susjedni njemački. Ni značenjski ni po sastavnim dijelovima ostrvo se ne razlikuje od »našega« (i opet, ne samo našega, imaju ga npr. i Slovenci) otoka (a Mađari imaju sziget, izvezli su nam ga kao Siget, Sigetec i sl. i uopće se ne bune). I ostrov je nastao od prijedloga o(b) (prijedlog ob više se ne javlja kao samostalan prijedlog) i srov, što je značilo optočeno mjesto. Ie. *sreux , grč. (h)reu k , znači teći (teče bogme i proljev, trčkalica, učenije: dijareja, grč. diarrhein, protjecati). Naknadno je umetnuto t, što je dalo *struga, duboko mjesto u rijeci; germ. *srou–m dalo je njem. Strom (struja, tok), engl. stream (tok), bug. strumen, izvor. Nekoliko hidronima zove se Strug (desetak potoka po Slavoniji i Podravini), Struga, Stružac (rukavac Save), Stružec (Trebarjevo), a u Bugarskoj i Grčkoj teče rijeka Struma (u Makedoniji je i toponim Strumica). I strug (sporedni rukavac potoka ili rijeke) i struga (strmo korito potoka) mogu kao opće imenice biti i geografski pojmovi (pisani malim početnim slovom), ali i toponimi (npr. naselje Struge u istočnom dijelu Zagreba, Struga Banska kod Dvora na Uni, Struga u Makedoniji).

Zanimljivo je da otok može biti i na ljudskom tijelu, a jezično je nastao kao i onaj morsko–riječno–jezerski: od glagola oteći — otok, oteklina. Česi pak razlikuju prirodni otok, ostrov, od izrasline na tijelu, kojoj kažu upravo otok (stsl. otok bm, ono što se nabire oko čega). Ako jezično zagrabimo još dublje, ie. baza sreux (teći) izvedena je iz korijena *ser, iz kojega je i stind. sárati, sisarti (teče, hita), sará, tekući. To su i »kumovi« antičke Sare, njem. Saar, pa Sirmiuma, našega Srijema i sl. I struma, povećanje štitne žlijezde, prozvana je po nlat. struma. Guša pak, njezina hrvatska posestrima, toliko je hrvatska da — kao balkanizam — potječe od bug. i mak. guše, alb. gushë, što znači brada. Jezični koktel može iznenaditi i najspretnije barmene. Kakve bi to bile rijeke da i one nisu nataložile izrasline po svojem rijelu?! Naravno da su bile »marljive«, a ime njihovim tvorevinama nerijetko su dali Turci, petstotinjak godina stanovnici i nekih dijelova današnje Hrvatske, dakako, bez dozvole boravka, a nisu plaćali ni boravišnu pristojbu (no zato su je naplaćivali od starosjedilaca). Tako smo dobili ade (tur. ada, otok), naplavine što su ih taloženjem stvorile rijeke u nizinskom toku. Ada je tako otok u Savi preko kojega su mostom spojeni Slavonski i Bosanski Brod, pa otok kod Darde, a tako se može zvati i naselje (npr. Ada / Osijek). Otok kod Vukovara — Čifutska ada — govori ne samo o prisutnosti Turaka u tom kraju nego i Židova (tur. Çifit, Çifut, od ar. Yähuk d). Beogradska Ada Ciganlija otkriva još jedan etnicitet, onaj romski. Pa kao što je Čifut danas pogrdno ime za Židova, tako je i Ciganin za Roma. Dakle, u standardnom hrvatskom jeziku ostanimo pri Židovima i Romima.

U hrvatskim govorima riječi koje počinju samoglasnikom (i dalje rabim nazivlje koje sam naučila i iz gramatika onih koji su i sami nekoć tako govorili i pisali, ali su to napustili i pohrlili prema otvornicima, zatvornicima i sl.) često dobivaju protezu (najčešće v i j), tako je i ada dobila jednu pa postala — jada (Virovitica). Otoci (opet smo na moru) mogu se približiti kopnu mostovima, ali i nasipavanjem, pa od otoka nastaju poluotoci. Treba li posebno isticati ono što je i iz samoga imena očito? Mjesto Primošten u Dalmaciji sačuvalo je svoj nastanak i u imenu. Naravno da i tal. jezik, obilno leksičko vrelo u obalnoj i otočnoj Hrvatskoj, ima riječ za takav postupak. To je tombolo, koji je postao i geografski pojam. No tal. tombolo znači i jastuk, čak i čipkarski jastučić. Kako povezati naoko nespojivo? Latinski često priskače upomoć, pa će i sada: tumulus = gomila, hum; tumulare = nabreknuti, naduti se. Jasno je da u jastuk — da bi bio udobna podloga za glavu ili tek sobni ukras — valja ugurati mnogo manje punila nego što treba nasuti poveznoga materijala da otok i kopno dobiju čvrstu vezu preko mora. No upravo je punjenje svojstveno i jednom i drugom.