Oljini Leptiri

Uspomenu na najvećega međimurskog skladatelja Josipa Slavenskog (Čakovec 1896 – Beograd 1955) tradicionalno njeguje Centar za kulturu u njegovu rodnom gradu Čakovcu, gdje je od 4. do 11. svibnja održan 33. majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski. Osim nekoliko koncerata uglednih domaćih i stranih umjetnika ondje su postavljene i dvije izložbe: o Béli Bartóku uz 125. godišnjicu i o Wolfgangu Amadeusu Mozartu uz 250. obljetnicu rođenja. Posebno je važno bilo predstavljanje knjige Josip skladateljeve pokojne supruge Milane Slavenski. Pola stoljeća nakon majstorove smrti rođaci autorice, koja je preminula 1980, redigirali su dragocjen rukopis i knjiga je ugledala svjetlo dana u izdanju Muzičke škole Josip Slavenski u Beogradu. Najsvečaniji trenutak bio je završni koncert posvećen laureatu »Vjesnikove« nagrade Josip Štolcer Slavenski za 2005. Nagradu je osvojila splitska skladateljica Olja Jelaska (1967) za skladbu Leptiri, koja je nastala na poticaj Ansambla Cantus i njegova umjetničkog voditelja Berislava Šipuša. Oni su djelo i praizveli u sklopu Tjedna glazbe u europskom eteru, stoga je skladateljičina autorska večer logično ostvarena u suradnji s tim ansamblom. Izbor od četiri skladbe pokazao je sklonost skladateljice da ugođajima, sugeriranim i u naslovima, uspostavlja prijateljski kontakt s glazbenom materijom i sa slušateljima, kojima njezina sada već prepoznatljiva glazba postaje bliska i zanimljiva. Osjetilo se to podjednako u Akvarelu, Kaleidoskopu i u Tri meditacije o istini u suradnji sa sopranisticom Davorkom Horvat, a napose u nagrađenim Leptirima za gudački kvartet i tri duhača, jedinstvenom glazbenom opisu Afričke ljubice, Noćurka i Ružinih latica, kojima se »slavi život, priroda i postojanje«. Odlična izvedba Ansambla Cantus pod ravnanjem Berislava Šipuša oduševila je publiku, koja je burnim odobravanjem potvrdila vrijednost i komunikativnost nagrađena djela.

Moćna dinastija Sorokov

Povijest glazbe bilježi više primjera glazbenih obitelji u kojima se naslijeđeni talent predaka prenosio s koljena na koljeno. Zagrebačka publika imala je zadovoljstvo upoznati takvu rusku glazbenu obitelj na koncertu nazvanu Violinistička dinastija Sorokov, održanu 16. svibnja u dvorani HGZ–a u organizaciji Art Agenta. Ime Leonida Sorokova dobro je poznato u našoj sredini. Ugledni umjetnik rođen 1954. u Petrogradu (tada Lenjingrad), studirao je violinu u Moskvi, osvajao nagrade i stekao svjetsku slavu. Od 1991. živi u Beču te se uz koncertantnu djelatnost uspješno bavi i pedagogijom i već petu godinu predaje violinu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Manje je ipak poznato da je sa suprugom, također violinisticom, Marinom usmjerio i svoje sinove — starijeg Antona i mlađeg Aleksandra — violinističkom pozivu. Obojica su već sa četiri godine prvu poduku iz violine dobili od majke, a poslije su studirali u Beču kod prof. Dore Schwarzberg. Brojnim nastupima i nagradama utrli su putove uspješnim karijerama. Anton je koncertni majstor Bečkih simfoničara, a Aleksander još se usavršava u Zürichu kod Zahara Brona. Zanimanje za nastup oca Sorokova sa sinovima bilo je veliko i dvorana je bila gotovo puna. Među publikom bilo je i dosta mladeži, koja je burno ispraćala svaku točku popularnoga programa s nizom sentimentalnih, ali i efektnih virtuoznih djela poznatih skladatelja i violinista prošlih vremena. Svaki član dinastije Sorokov predstavio se sam uz pratnju pijanistice Andreje Feitl. Otac Leonid izvedbom melodije iz Gluckove opere Orfej i Euridika i La Campanellom Nicoloa Paganinija predstavio je izvrsnu staru rusku školu, a sinovi su gotovo nadmašili oca svirajući na vrijednim starim instrumentima iz 18. stoljeća. Anton je izveo Sonatu u c–molu op. 4 Francesca Geminijanija i Melankoličnu serenadu op. 26 i Valce. scherzo u C–duru Petra Iljiča Čajkovskog, a Aleksander je izabrao izrazito virtuozne skladbe — Briljantnu fantaziju na teme iz opere Faust Charlesa Gounoda op. 20 i Paganinianu Nathana Milsteina. Otac je još nastupio u dva dua sa svakim sinom posebno. S Antonom je izveo Sonatu za dvije violine u C–duru Sergeja Prokofjeva, a s Aleksandrom Navarru op. 33 Pabla de Sarasatea. Uz još četiri dodatka bila je to prava parada vrsnih violinista obitelji Sorokov, od kojih naši mladi violinisti mogu mnogo naučiti.

Milki Trnina u spomen

Nizom priredbi u organizaciji Udruge poklonika Milke Trnina, Zagrebačkog opernog studija, HNK u Zagrebu i Općine Križ svakoga proljeća obnavlja se uspomena na jednu od najvećih hrvatskih sopranistica. Ove je godine uz 65. obljetnicu njezine smrti (18. svibnja) obilježena i stogodišnjica rođenja još jedne operne dive, Zinke Kunc Milanov (17. svibnja). Upravo toga dana, 17. svibnja, održan je u Spomen–domu Milka Trnina u njezinu rodnom kraju Vezišću prvi u nizu koncerata mladih pjevača i okrugli stol o slavnoj pjevačici na kojem su o istraživanjima njezina života i rada govorili Vladimir Gajski i Ivan Mirnik, dok je predsjednik Udruge Antun Petrušić između ostaloga podsjetio na neke zanimljive činjenice koje povezuju dvije umjetnice. Slične priredbe održane su i u Zagrebu i na Plitvičkim jezerima, gdje jedan od najljepših slapova nosi ime Milke Trnina. Završni koncert održan 21. svibnja u zagrebačkom HNK uoči dodjele Nagrade Milka Trnina pokazao je darovitost mlade generacije opernih pjevača, osobito Gordane Bjondić, Helene Lucić, Vedrane Šimić i Henrika Šimunkovića. Oni možda neće dosegnuti slavu spomenutih legendi, no pred njima je zacijelo uspješna karijera.

Višnja Požgaj