Most samoubojica

Most samoubojica

Izvrstan Donnie Darko i recentni Jacket samo su dva naslova koja se, svaki na svoj način, bave percepcijom vremena i prostora, njihovom neodredivošću; a nelinearnim protjecanjem vremena, načinom na koji se zbivanja ne odvijaju po vremenskoj traci nego u bunovnu, predsmrtnom / postmortalnom stanju u kakvu se s lakoćom uklizava i isklizuje iz vlastite u tuđu egzistenciju i osobnost, kroz višestruke slojeve iskustva, memorije i projekcije; baš kao i neznanjem što je stvarno, a što ne, bavi se i posljednji u nizu psihodeličnih trilera Ostati mrtav. Kako bi naglasili vlastitu fascinaciju istim odnosno uputili na pravi trag gledatelje, redatelj Marc Forster (Monsters Ball, San za životom) i scenarist David Benioff (25. sat) utječu se inovativnoj i izazovnoj vizualnoj strategiji, promišljene fotografije (Roberto Schaefer) i dinamične montaže (Matt Chesse) — sa suptilnim tranzicijama pretapanja kadrova, prijelaza jednih u druge, čime se postiže sablasna reorganizacija prostora; tu su i iskrivljenja, repeticije, udvostručenja, halucinacije, začudna perspektiva. Takav stilistički izbor i postupak stalne dezorijentacije ključan je za razrješenje završnice filma (koje, usput rečeno, mnoge neće zadovoljiti jer će pitanje — tko preživljava te bizarne vizije i utjelovljenja, uporno ostati visjeti u zraku) dakle nije puko šepirenje specijalnim efektima; ipak, zaključak tipa it–was–nothing–but–a–dream isuviše je banalan za djelo ovolika potencijala i možda se mogao izvesti ponešto suptilnije, utkan u prethodna zbivanja da bi bio prihvatljiviji i sjeo na svoje mjesto. Ovako, Ostati mrtav gotovo je više nalik umjetničkoj instalaciji — performerskom eksperimentu, prije negoli zaokruženu filmu, jer njegova narativna snovitost, nadrealizam kroz koji kao da stalno lebdi i ljude, pojave i stvari, opominjući, obavija svjetlucava ektoplazma, posebice na hartcraneovski suicidalnome Brooklyn Bridgeu; zapravo teži vizualnome predati vodstvo u druge svjetove. Forster sugerira dvoslojnost djela upravo putem toga vodiča; na nama je hoćemo li mu se prepustiti.

Katarina Marić