Minuta s manama
U službenom programu 14. hrvatske revije jednominutnih filmova, koja će se održati u Požegi 26. i 27. svibnja, prikazat će se šezdeset filmova iz trideset zemalja. Od 208 filmova pristiglih na natječaj u konkurenciju su uvrštena 33 igrana, 14 animiranih i 13 eksperimentalnih filmova, koji će se natjecati za Grand prix Revije, te zlatnu, srebrnu i brončanu plaketu, o kojima odlučuje međunarodni ocjenjivački sud (britanski redatelj Dave Watterson, poljska autorica Agnieszka Wlazel, hrvatski redatelji Ognjen Sviličić i Antonio Nuić te Mile Beslić u ime organizatora). Internetsku stranicu Hrvatske revije jednominutnih filmova u Požegi odlikuje zanimljiv, gotovo crno–bijeli, dizajn i preglednost sadržaja koji je dostupan na trima jezicima — hrvatskom, engleskom i njemačkom. U dobru glasu koji s prošlih Revija putuje svijetom kao i u višejezičnosti internetske stranice najvjerojatnije i leže razlozi da se iz godine u godinu povećava broj zemalja iz kojih dolaze autori zastupljeni na Reviji. Ne poznajem dovoljno svjetskih festivala slična ili istog profila da bih mogla suditi da li je uistinu tako, no čini mi se ipak pretjeranim kad autori za sebe tvrde »No. 1 u svijetu« (bolje je kad drugi to o vama kažu), što je jedan od natpisa koji nas dočeka na internetskoj naslovnici. Ono što stranici nedostaje svakako je tekst koji bi bolje upoznao posjetitelje s Revijom i njezinom prošlosti i dosadašnjim slavodobitnicima, a i poneki od nagrađenih filmova ne bi bio suvišak. Na prvi pogled dobra ideja da se posjetiteljima pruži više informacija o gradu domaćinu putem vanjskog linka na internetske stranice grada Požege u praksi se ne pokazuje osobito uspjelom, ponajprije stoga što su službene stranice grada Požege dostupne samo na hrvatskom jeziku te posjetiteljima iz inozemstva ne pružaju ni osnovnu informaciju o tome gdje je Požega (ekstenzija .hr govori da je u Hrvatskoj, ali gdje?). Budući da nije dostupna internetska arhiva Revije, zaključujem da su stranice ove godine prvi put postavljene. Ukoliko je tomu tako, imaju moju potporu (»svaki je početak težak«), a ukoliko griješim u zaključku, moram priznati da me neugodno iznenađuje odnos organizatora prema internetskom mediju.
Sandra Cekol
Klikni za povratak