Krinka viših ciljeva

»Gordogan«, kulturni magazin, gl. ur. Branko Matan, br.7–9, Zagreb, 2005.

Otvorivši nekoliko glavnih područja interesa već u prvim brojevima, »Gordogan« je stvorio specifičan pristup koji karakterizira bavljenje istim temama u duljem razdoblju, što ga je pretvorilo u svojevrstan časopis u nastavcima koji pojedinom temom veže zainteresirana čitatelja nekoliko brojeva. Glavni razlog tomu leži u vidljivoj težnji za temeljitim i stručnim, dijelom i istraživačkim pristupom problematici, kojemu dulje razdoblje omogućuje uvrštavanje novih spoznaja, kao i prostor za sagledavanje odjeka na dosad objavljeno, a čije uvažavanje dijelom određuje dalji smjer u obradi teme. To načelo, dakako, uz veću otvorenost i mogućnosti nameće i veću novinarsku odgovornost na koju su, čini se, gordoganovci spremni, što dokazuju objavljivanjem pristiglih komentara te pozivima čitateljima da im i dalje dostavljaju građu vezanu uz otvorene teme. Novi je dvobroj tako najvećim dijelom nastavak prethodnih brojeva, u kojemu se ponovno susrećemo s trima već poznatim tematskim područjima. Nakon male stanke, povratak temi Islam i terorizam donosi zanimljiv tekst Dunje Melčić, koja, polazeći od nedavnoga sukoba zbog karikatura u kojem je posredno na vidjelo izašla i odveć oprezna europska reakcija, prikazuje njemački primjer u kojem se težište debate s pitanja karikatura pomaknulo na ono o ugrožavajućoj snazi paralelnoga društva migranata, pri čemu se, prema ovoj autorici, posve krivo pretpostavlja da glavna opasnost za njemačko društvo leži u slabosti njemačkog nacionalnog identiteta i njegove integracijske moći. Kriza je, upućuje autorica, ponajprije unutarnja politička kriza na koju su ukazivali još filozofi prije Drugoga svjetskog rata da bi potom postala prohibirani pojam, a odnosi se na nepostojanje pravoga republikansko–građanskog tipa sudjelovanja u zajednici za koje bi svatko, bez obzira na nacionalnost, trebao imati mogućnosti. U drugom prilogu Slavoj Žižek iznosi pouku terorizma sadržanu u maksimi ako ima Boga, sve je dopušteno te izjednačava fundamentalizam s bilo kojim drugim pokretom (uključujući i staljinizam), koji određene radnje poduzima pod krinkom viših ciljeva. Ni u jednom od njih ne nalazeći iskonske poruke vjere, on elementarno iskustvo o moralnosti pronalazi jedino u ateista, koji ono što smatraju dobrim djelima čine naprosto zato jer to smatraju — ispravnim. Stoga ateizam, kao »europska tekovina za koju se vrijedi boriti«, za Žižeka postaje jedini oblik koji može osigurati siguran javni okvir za vjernike. Uz nešto kraći nastavak teme Budućnost Bosne, budućnost Balkana broj donosi i drugi dio neobjavljenoga romana Pobuna omladine Josipa Horvata, koji je popraćen i pomno odabranim prilozima koji su tematski i/ili kronološki vezani uz Horvatovu knjigu. Uz zahvaćanje u prešućene dijelove prošlih vremena (a uz spomenutu Pobunu omladine u ovom je broju iz ropotarnice izvučena priča o sudbini filma Pod sumnjom Branka Belana — kvalitetan prikaz koji pokazuje kako ocjenu ovakvih djela ne možemo davati bez slojevita uvida u kontekst njihova nastanka) te bavljenje globalnim fenomenima, treći smjer kojim ide ovaj časopis detektiranje je problema na domaćem terenu, a u ovome se broju to odnosi na nekolicinu priloga o domaćem novinarstvu. Uz tekstove o reformi zakona o medijima te suradnji znanstvenika i medija, prostor ovoga broja uglavnom je iskorišten kako bi Denis Kuljiš predstavio stajališta i namjere Društva autora u medijima. Razasuti po raznim rubrikama, ali s jednakom težnjom ukazivanja na brojne probleme struke, ti prilozi doimaju se kao najava bitne teme — one o stanju u novinarstvu, o kojoj bi bilo zanimljivo pročitati opsežniju analizu, što bi ponovno bila jedna tema u gordoganovskom duhu, a s kojom bi se časopis imao snage suočiti. Na taj bi se način opravdali i ovdje uvršteni članci u kojima dobar dio odlazi na prikaz osobnih neslaganja koji, bez obzira na ispravnost motiva objavljivanja, širem i manje upućenom čitateljstvu mogu djelovati i odbojno. Broj uz redovitu Kroniku i recenzije donosi još nekoliko zanimljivih priloga, kao što su intervjui s Reinhardtom Koselleckom i Josephom LaPalombarom, prijevod uvodnoga dijela najnovije Coetzeeove knjige ili tekst Borisa Becka o spomenicima kao sredstvu kontrole kolektivnoga pamćenja, pa unatoč nešto tanjem trobrojnom (!) izdanju, sadrži dovoljno zanimljiva štiva do sljedećeg, okruglog broja — desetoga po redu »Gordogana«.

Ljubica Anđelković