Inozemna iskustva

Inozemna iskustva

Glavna je zadaća književnih kuća priređivati javna čitanja i rasprave, pri čemu vodimo računa da u njima sudjeluju domaći i strani književnici, afirmirani i početnici, i to s odgovarajućim temama koje ne moraju biti isključivo literarne već uopće kulturne

Ludwig Wittgenstein je rekao: »O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.« To ne vrijedi u Književnoj kući (Literaturhaus) u Kölnu, gdje se kaže: »O onome o čemu se ne može govoriti mora se pričati.« Zvuči proturječno, ali je očito tako, a to smo saznali od Thomasa Böhma, programskoga ravnatelja te ustanove, jedne od desetak sličnih na njemačkom govornom području. S njim smo razgovarali o sadržaju rada Književne kuće i o njezinoj posebnosti u inače bogatoj kulturnoj ponudi u gradu na Rajni.

Pojam književna kuća u Hrvatskoj je nepoznanica. Objasnite nam taj pojam.

— Kad su osamdesetih godina književnici rekli da nedostaju mjesta u kojima bi se literatura isto tako profesionalno posredovala kao u kazalištima i kinematografima, došlo se na ideju da se to isto tako stručno učini s književnošću, ali da to bude drukčije nego što se do tada radilo u knjižnicama i knjižarama. Prva je i glavna zadaća književnih kuća priređivati javna čitanja i rasprave, pri čemu vodimo računa da u njima sudjeluju domaći i strani književnici, afirmirani i početnici, i to s odgovarajućim temama koje ne moraju biti isključivo literarne već uopće kulturne, što su relevantne za društvo i grad u kojemu se nalazi neka Literaturhaus.

Čitanja koja se održavaju u bibliotekama ili knjižarama uglavnom su besplatna, ona su posao tih ustanova. Tko financira književne kuće, konkretno vašu u Kölnu?

— Odavno su prošla vremena besplatnih čitanja u knjižarama i knjižnicama, jer u Njemačkoj vrijedi pravilo što ništa ne stoji — ništa ne vrijedi. U mnogim njemačkim gradovima postoje književne kuće, a neke su nastale samo preimenovanjem postojećih institucija. Književne kuće u velikim njemačkim gradovima potpuno se različito financiraju. Literaturhaus u Kölnu prva je privatna ustanova te vrste u Njemačkoj, a financira se iz četiri izvora: od članarine naših oko osamsto članova, od pomoći 25 privatnih mecena, malih davanja grada Kölna i nešto većih pokrajinske vlade Sjevernog Porajnja — Vestfalije. Naš godišnji proračun iznosi tristo pedeset tisuća eura, a godišnje priređujemo stotinjak književnih domjenaka, djelomično sa svjetskim autorima, što je u usporedbi s ostalim kulturnim priredbama prilično povoljno u obogaćivanju kulturnoga života grada.

Zacijelo imate svoje kriterije u izboru autora. Što se tiče poznatih, to nije problem, ali kako dolazite do manje poznatih i nepoznatih?

— Manje poznati su za nas oni čije knjige nisu prevedene na njemački, a njihove su zemlje sudionice, primjerice, Međunarodnoga sajma knjiga u Frankfurtu. Manje su poznati i oni čije su knjige prevedene, ali tiskane u malom broju primjeraka i kao takvi su nepoznati ovdašnjoj publici. Osobno se ravnam kriterijima sličnim kao i književna kritika. Možemo reći da pri ruci imamo dobru ili manje dobru knjigu, no pri čitanju vrijede i neka druga pravila. Ponajprije važno je da autori sami čitaju svoje radove i da su spremni i kadri govoriti i o nečemu što nije neposredno povezano s određenom knjigom. Neki autori koji su ovdje gostovali predstavili su se ne samo kao pisci određenih knjiga nego i kao reprezentanti svojih kultura. Publika ponekad traži šire informacije izvan određene knjige, o kulturi neke zemlje, odnosno koliko ima toga što nas povezuje, a koliko onoga što nas razdvaja. Tu uključujemo moderatore koji posreduju između autora i publike, tako dolazi do razmjene informacija, do kulturne razmjene.

U njemačkom jeziku postoji izreka: »Oni o kojima se govori da su mrtvi često najdulje žive.« Kad je došao film, govorilo se da će propasti književnosti, isto tako i kad su se pojavili televizija i internet, no literaturu nije moguće usmrtiti, ona živi vječno. Pitanje: koliko prosječno imate posjetitelja po književnoj večeri?

— Prošle godine bilo je prosječno 120 posjetitelja po priredbi. Ali broj posjetitelja za mene ne igra najvažniju ulogu, jer kad nastupi neki poznati autor u ovdašnjem kazalištu nađe se tamo i do osamsto posjetitelja, dok u nas prigodom gostovanja nekog mladog lirika dođe samo dvadesetak ljubitelja poezije. To nije kriterij uspjeha, uspješnost ovisi naime o dojmu autora i publike da ih je čitanje ispunilo, da se dogodilo nešto između autora i publike. Postoje razlike između čitanja kod kuće i javnoga čitanja. Kod kuće sam određujem brzinu i duljinu čitanja. Uobičajeno javno čitanje u knjižarama i knjižnicama katkada je dosadno. Naše književne kuće prekinule su s tom praksom. Autore dovodimo u neposredan dodir s publikom, bez posredovanja medija, mogu im se postavljati svakakva pitanja, ne postoje ograničenja, čak ni u književnom smislu, autor je tu kompletna ličnost, s knjigom i bez nje. To se, dakako, može i zlouporabiti, no mi to izbjegavamo zapošljavajući kao voditelje stručne osobe koje štite autora, a ne ograničavaju publiku.

Uzimate, dakle, autora sa svim njegovim slabostima. Primjerice, postoje pisci koji ne znaju dobro čitati, ali izvrsno govore. Kako svladavate te probleme?

— Prije nego što dogovorim neko čitanje, šest ili osam tjedana prije, nazovem autora, pa ako mi kaže da nerado čita, da radije govori, odgovaram: izvrsno! To se može dogoditi i neposredno prije priredbe. Uzmimo ekstremni slučaj: ako autor zbog bilo čega više ne želi čitati, to mora preuzeti moderator. Onako kao što se pri insceniranju nekoga kazališnog djela pronalazi ideja tog komada, tako se iz čitanja knjige i susreta s njezinim autorom mora pronaći ideja književnoga događaja, koji je uvijek drukčiji i nije ga moguće shematizirati. To je svrha djelovanja književnih kuća u Njemačkoj.

Literaturhaus u Kölnu najveća je u Njemačkoj. Kako ste povezani s ostalim književnim kućama u zemlji, kako surađujete?

— U Njemačkoj postoji Mreža književnih kuća, te priređujemo zajedničke podhvate na razini države. Dodjeljujemo Nagradu književnih kuća piscima koji ispunjavaju kriterije o kojima smo govorili: dobro čitaju svoje tekstove i zanimljivo govore o svom umjetničkom radu. Svake godine priređujemo veliku akciju postavljanja plakata s lirskim pjesmama u velikim njemačkom gradovima. Pjesme moraju biti pisane baš za tu prigodu. Također pozivamo u inozemstvu poznate, ali u Njemačkoj malo znane autore na književne turneje po književnim kućama diljem zemlje. Neki su od njih u međuvremenu dospjeli na liste bestselera. Priređujemo i književne domjenke o posebnim temama, ali i susrete s autorima koji su važni samo za neke gradove.

Kao što smo saznali, uskoro ćete se preseliti. Koje su prednosti novoga prostora u usporedbi sa sadašnjim?

— Dosad smo plaćali petnaest tisuća eura za unajmljeni prostor, a sad se našao mecena koji nam je besplatno stavio na raspolaganje veće i ljepše prostorije, neposredno uz Rajnu, na rok od petnaest godina. U njima ćemo moći priređivati i čitanja za mladu publiku. Imat ćemo i kafić, gostujućim autorima moći ćemo ponuditi stan za boravak, a nadamo se i sponzorima koji će financirati naše stipendije. I još nešto: zainteresirani putem interneta mogu dobiti na uvid sva naša iskustva, a izdali smo i dvije knjige, u jednoj je riječ o domaćim, a u drugoj o internacionalnim susretima s autorima.

Razgovarao Gojko Borić