Hrvatska grafička elita

Hrvatska grafička elita

Danas kada se postavlja pitanje smisla i opstanka grafičkih bijenala i trijenala u svijetu, jer se mnogi pretvaraju u neprofilirane spektakle suvremene umjetnosti, hrvatski trijenale grafike prima poticaj za korak dalje

- Dojmovi s otvaranja 4. hrvatskog trijenala grafike još su svježi. Kako ocjenjujete odjek koji je Trijenale izazvao/postigao?

Na otvaranju osjetilo se opće zadovoljstvo, čak oduševljenje: pojedinačnim dosezima, umjetničkom metjerskom razinom, nagradama, likovnim postavom, organizacijom. Trijenale je okupio hrvatsku grafičku elitu, pokazao ono najbolje što se dogodilo na polju grafičkoga medija u posljednje tri godine. Dovoljno je otvoren da suvereno ukaže na otklone, nove svježe struje, te dovoljno usidren u tradicionalni medij da oda priznanje kontinuitetu dokazanih grafičkih autoriteta. Trijenale je postao događaj koji zanima doajene hrvatske grafičke umjetnosti, mlade neafirmirane autore, povjesničare umjetnosti, likovnu kritiku. Prepoznaju ga kao poligon sučeljavanja i odmjeravanja likovnih i umjetničkih vrijednosti, provjere otklona od tradicionalnoga poimanja medija, novih tendencija, najvrednijih ostvarenja. Danas kada se postavlja pitanje smisla i opstanka grafičkih bijenala i trijenala u svijetu, jer se mnogi pretvaraju u neprofilirane spektakle suvremene umjetnosti, hrvatski trijenale grafike prima poticaj za korak dalje.

- Za razliku od dosadašnjih, 4. hrvatski trijenale grafike nema međunarodni karakter, a potaknut je dvjema obljetnicama. Kako je koncipirana središnjica Trijenala i ocrtava li on vjerno sliku trenutačne situacije u hrvatskoj grafici?

Središnjicu Trijenala zamislila sam kao projekt sučeljavanja dvaju jakih žarišta hrvatske grafike, a u povodu važnih obljetnica. To je bi dovoljan razlog za isključivo nacionalni karakter. Obilježavamo 50. obljetnicu osnutka Grafičkoga odjela na ALU u Zagrebu i 25. obljetnicu od početka djelovanja Riječke grafičke škole. Unatoč prisutnosti osječke, splitske, širokobriješke scene, spomenuta su dva središta dala obol hrvatskoj suvremenoj grafici, pa su obljetnice samo povod za osvjetljavanje te fokusiranje na pojedince i skupine, na njihove aktivnosti i dosege. Zadatak izbora autora, po deset iz svakoga središta, povjeren je selektorima. Prema odluci Organizacijskoga odbora za riječku selekciju zadužen je likovni kritičar Berislav Valušek, a zagrebačku predstavljamo Margarita Sveštarov Šimat i ja. Iako nisu zastupljena neka važna imena, primjerice Ivan Picelj, Dubravka Babić, Nikola Koydl, središnjica Trijenala ocrtava sliku trenutačne situacije hrvatske grafike. Već tradicionalnu grafičku kvalitetu prati bogatstvo poetika, prostornih, svjetlosnih koncepcija, računalne kombinatorike, inovativnosti. Zastupljeni autori suvereno vladaju medijem i pritom ostaju dosljedni grafičkom izričaju.

- Koji su bili glavni kriteriji Odbora za izbor radova ove godine?

Trebalo je poduprijeti tradiciju hrvatske grafike, grafičare koji imaju svoj kontinuitet, likovnu i umjetničku razinu, koji poznaju metje, autore koji su ogledalo hrvatske grafičke produkcije, a nisu bili dio selekcija Zagreb — Rijeka. Prepoznati nove osobnosti, mlade autore koji stasaju u šumi eksperimenata, posebice na području kombinatorike, prostorne i računalne grafike. Vrednovali su se metjerska perfekcija i čistoća, likovni i umjetnički izraz. Odbor je bio otvoren svakom umjetničkom i likovno vrijednom eksperimentu zasnovanom na grafičkom razmišljanju i matričnoj umnoživosti.

- Možete li ukratko komentirati nagrade 4. hrvatskog trijenala grafike?

Nagrađeni autori pripadaju mlađoj i srednjoj generaciji umjetnika. Suvereni su u metjeu i likovnome izričaju, pojedini su obećavajuće otvoreni izazovima vremena i napetostima suvremene umjetnosti. Mirjana Vodopija vrsna je hrvatska umjetnica na nekoliko područja umjetničkoga izražavanja. U vremenu propitivanja granica medija ona nema dvojbi. Svojim djelom promovira osobnu lumino–poetiku, dosljedno i suvremeno predstavlja prostorni koncept, i grafičku vrsnoću, a senzibilitetom upravo izvanredno odgovara hrvatskom grafičkom trenutku. Hamo Čavrk svojevrsna je institucija zagrebačke grafike, umjetnik hrvatskoga grafičkog kontinuiteta dosljedna izraza, osobite gestualnosti, svjetlosnih vibracija.

Igor Čabraja mladi je autor koji na suvremen način izvanrednim umijećem suvereno prezentira zaokupljenost zvučnim interferencijama. Ono što njegovi vršnjaci izbjegavaju služeći se računalnim alatima on izvanredno simulira tradicionalnom tehnikom bakropisa. Josip Zanki grafički je mag koji se ne osvrće na kretanja i krize suvremene grafike, nego dosljedno donosi svoj program zasnovan na savršenstvu metjea i osobitosti naracije. Melinda Kostelac izdanak je Riječke grafičke škole profesora Butkovića i primjer otklona od riječke struje u poetiku minimalizma, serijalnosti, osobite likovne kakvoće. Sve su nagrade dodijeljene konsenzusom na opće zadovoljstvo članova žirija.

- Ove se godine Trijenale održava u Gliptoteci HAZU, što označava njegov povratak u matičnu kuću. Postoji li plan da Trijenale i ubuduće ostane u Gliptoteci? Kako se osiguravaju izvori financiranja manifestacije?

Zbog nove koncepcije i dimenzija manifestacije, prije trinaest godina tadašnji zagrebački bijenale prvi put izlazi iz Kabineta grafike. Selili smo se od Umjetničkoga paviljona, preko Doma hrvatskoga društva likovnih umjetnika do Klovićevih dvora. Nije bilo ni jednostavno ni lako prilagođavati se veličini i karakteru prostora, financijskoj konstrukciji koja se krojila čak i nakon definiranja opsega Trijenala. Svjesni smo kompromisa koje smo morali učiniti na štetu manifestacije kako bismo s ograničenim sredstvima u zadanom prostoru postigli optimalan uspjeh. Sada smo se susretljivošću ravnateljice Gliptoteke, gospođe Ariane Kralj, ponovno našli u prostorima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U međuvremenu taj je prostor postao poželjan likovnoj publici. Njegova prostorna organizacija i mogućnost ekstenzije u potpunosti odgovara propulzivnoj manifestaciji kakav je danas Trijenale grafike. No, financiranje je bolna točka. Novac osiguravaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i različiti sponzori. Ozbiljnije i veće međunarodne suradnje nemoguće je planirati bez sigurne financijske konstrukcije. Događa se naime da započnemo pripreme Trijenala, a još ne znamo s koliko novca raspolažemo. Programi se razmatraju početkom godine, a ugovore čekamo i do početka travnja. I unatoč visokoj razini manifestacije i vidljivu usponu hrvatske grafičke produkcije, uspjesima na međunarodnoj pozornici, novca za Trijenale znatno je manje od potreba.

- Hrvatski trijenale grafike pokrenut je 1997. prema vašoj koncepciji. Možete li sada uz iskustvo organizacije 4. trijenala i dostatnim vremenskim odmakom od prošlih rezimirati i usporediti rezultate? Može li se odrediti smjer u kojem se kreće Trijenale?

Trijenale smo pokrenuli i s namjerom da osiguramo međunarodne usporednice hrvatskoj grafičkoj produkciji, ukažemo na tenzije i dosege na tome području umjetničkoga izražavanja. Prvi trijenale predstavio je slovensku selekciju i ukazao na poveznice dvaju središta s obzirom na važnost Zagreba kao obrazovnoga središta južnoslavenske zajednice naroda. Drugi je predstavio heterogenu skupinu istaknutih europskih umjetnika različitih poetika i grafičkih tehnika, nagrađivanih na velikim međunarodnim izložbama. Treći je ugostio selekciju čeških grafičara koji se služe tradicionalnim grafičkim tehnikama i ostvaruju izvanredna djela grafičke umjetnosti, suvremenoga jezika i stila, u doba europske grafičke krize izazvane utjecajem računala kao i ostalih suvremenih medija. Četvrti trijenale opravdano je hrvatski, a peti ćemo oblikovati problemski u skladu s bilom vremena. Nastojat ćemo se referirati na osobitosti i novume grafičke produkcije europske zajednice naroda. Uz pretpostavku sigurne financijske konstrukcije.

- Iza organizacije ovakva predstavljanja grafičkog stvaralaštva u Hrvatskoj zacijelo stoji i pouzdan tim suradnika. Tko su pojedinci koji su Trijenale odradili u sjeni?

Uspješna manifestacija mora imati vođu, dobru koncepciju koja joj osigurava aktualnost, sigurno financiranje, kvalitetnu ekipu koja obavlja stručne poslove i koja predano radi sve ono što se od nje očekuje. Trijenale priprema cijeli kolektiv Kabineta grafike tijekom nekoliko mjeseci. Svatko pokriva svoj segment i samostalno radi od trenutka objave natječaja do zatvaranja Trijenala i vraćanja radova. Složen je to posao u kojem se očekuje strukovno znanje, disciplina, samoinicijativnost, kreativnost, predanost, požrtvovnost, kooperativnost, tolerancija, strpljenje, smisao za humor u trenucima neizvjesnosti, smisao za užitak u vlastitom uspjehu i k tome želja da se sve to ponovi. Kustosice ovogodišnjega Trijenala bile su Vesna Kedmenec Križić i Ružica Pepelko. Njihova zadaća bila je preuzimanje radova, stručna obrada, komunikacija s autorima, uređivanje i pisanje biografija te likovni postav trijenala. Muzejska savjetnica Margarita Sveštarov Šimat preuzela je na sebe ulogu selektora zagrebačkoga grafičkog središta. Također je bila zadužena i za komunikaciju s medijima. Gabrijel Lešković, tehnički pomoćnik u Kabinetu grafike, osoba je iznimne osjetljivosti za građu kojom rukuje. Njegova je zadaća manipuliranje grafikama, primanje radova, tehnički postav i povrat radova. Brojne različite i administrativne poslove obavlja tajnica Kabineta grafike viša muzejska tehničarka Tanja Lisec. Volim timski rad i ponosna sam na kolektiv s kojim tako dugo uspješno surađujem.

- Upravo se navršava desetljeće i pol otkako ste ravnateljica Kabineta grafike HAZU. Možete li nam predstaviti privremenu bilancu njegovih aktivnosti u tom razdoblju?

Pokušat ću sažeti. U proteklih petnaest godina udvostručili smo fundus. Danas Kabinet grafike broji više od petnaest tisuća inventarnih jedinica razvrstanih u četiri zbirke. Osim otkupa pojedinačnih listova za Staru zbirku, Zbirku moderne i suvremene umjetnosti te Zbirku plakata, mnoge su donacije rezultat suradnje s pojedinim umjetnicima ili suradnje s članovima obitelji i nasljednika. Reorganizirali smo radne izložbene prostore i prostore u kojima čuvamo zbirke. Organizirali smo i pokrenuli rad odjela koji smo nazvali Kalkografija Kabineta grafike. To je radionica s prešom za duboki tisak i prostorom jetkaonice, koju uz određene uvjete mogu koristiti i umjetnici. Iz te je radionice izašlo devet grafičkih mapa — posljednje dvije odnosile su se na trijenale grafike. Nakon izlaska iz sigurnosnih spremišta prezentirali smo rad na fundusu. Nabrojit ću samo veće projekte: Hrvatski politički plakat, Stoljeće hrvatskoga plakata, Hrvatski sportski plakat. Ili izložbe iz Stare zbirke: Juraj Julije Klović u grafici, Martin Rota Kolunić i Bonifacio Natale, Grafika u Italiji 16. i 17. stoljeća, Grafika u Italiji 18. i 19. stoljeća. Radimo na digitalnoj obradi i pripremi građe za web–prezentaciju i potpunu virtualnu dostupnost najširem broju korisnika. Bit će to svojevrsna zamjena za stalni postav. Naime, zbog iznimne osjetljivosti papira na svjetlost, promjene temperature i vlage, a u interesu zaštite fundusa, kabineti grafike i slične institucije koji se brinu o papirnoj građi nemaju stalne postave. Organiziramo Hrvatski trijenale grafike i Hrvatski trijenale crteža, s pratećim izložbama dobitnika premija, problemskim izložbama i međunarodnim komparativnim dionicama crteža i grafike. Obrađujemo i predstavljamo donacije. Pokrenuli smo biblioteku Likovne monografije — crteži i grafike, u kojoj ćemo ove godine objaviti i treću knjigu. Objavili smo deset interaktivnih multimedijskih CD–a. Neprestano se bavimo edukacijom ciljanih skupina — studenata povijesti umjetnosti, studenata Akademije likovnih umjetnosti, učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. I naposljetku u službi smo korisnika građe, otvoreni i spremni na svaku kreativnu suradnju.

- Na nedavno održanu II. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti predstavili ste digitalna multimedijska izdanja Kabineta grafike. O kakvim je izdanjima riječ i kako se Kabinet na njima predstavlja?

Riječ je o deset multimedijskih interaktivnih CD–a koji prikazuju izložbene projekte iz svih naših zbirki, kao dopune izložbama i tiskanim katalozima i primjer samo nekih mogućnosti suvremenog arhiviranja multimedijskih informacija u službi povijesti umjetnosti. CD kao sredstvo i oblik brza, jednostavna, kvalitetna prijenosa slike, žive riječi, glazbe, videozapisa, panoramskoga prikaza u digitalnom obliku pruža potpunu informaciju o projektu i omogućuje istodobno punu otvorenost i dostupnost. Želimo biti suvremena muzejska ustanova s kvalitetnom, kompleksnom, suvremenom dokumentacijom, dostupnom najširem krugu ponajprije mlađih korisnika koji zaziru od mračnih čuvaonica umjetnina, otvorena svim oblicima komunikacije, kako to očekuje i propisuje suvremena muzejska praksa.

Razgovarala Libuše Jirsak