DAN KADA JE PLIMA RASLA I RASLA

DAN KADA JE PLIMA RASLA I RASLA

Daniel Sueiro

Plima se diže postupno, gotovo neopazice, kao svih dana, samo svaki put malo kasni; četrdeset i pet minuta, da bismo bili točni. Valovi se mirno penju uzduž cijele plaže, smoče pijesak nekoliko centimetara više, povuku se, uvijek iznova ostavljaju za sobom zvučnu kadencu staroga nepromjenljiva ritma. Mnoštvo gotovo golih tijela, prepečenih ili polupečenih, predaje se nepokretno i jednako na golemom žutom ležaju, između živih boja, između sumaglica. Lagani povjetarac jedva pomiče zastavu zelenoga platna koju su čuvari plaže, zaduženi također za spasilački čamac, podigli u blizini lukobrana. S vremena na vrijeme neki neočekivani val približi se više nego što je uobičajeno i smoči noge i ručnike onih što se sunčaju do sama morskog ruba, i oni se povlače skokom uz radosne krikove, krikove iznenađenja, ili to čine sporo, srditi vukući za sobom sklopive ležaljke te zgužvane i mokre novine. Diže se plima i u nekim točkama u blizini obale more se mreška i bjelasa u vodoravnim izduženim krijestama.

Preveo Boris Maruna

Ilustrirala Jasenka Bulj