Antologija za otvaranje apetita

Antologija za otvaranje apetita

Ad astra, antologija hrvatske znanstvenofantastične novele 1976–2006, prir. Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak, Mentor, Zagreb, 2006.

Pune dvije godine sastavljali su Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak antologiju hrvatske znanstvene fantastike, kojoj je unaprijed zadano da obuhvati razdoblje od početka izlaženja legendarnog časopisa »Sirius«, pa do naših dana. Slučaj je htio da se lani u ljeto pojavi Antologija hrvatske ZF priče koju je priredio Žarko Milenić. Milenićeva antologija zapravo je bila pripremljena još potkraj devedesetih i dugo je tražila izdavača, ali i okvir joj je drukčiji jer zahvaća u povijest hrvatske znanstvenofantastične proze sve tamo do Augusta Cesarca i Mladena Horvata, pa preklapanja između dvije antologije ima u svega tri priče.

Maksimalan paket dodatne opreme

Knjigu otvaraju dva eseja: Tomislav Šakić u tekstu Znanstvena fantastika: kratke skice za opis žanra prihvatio se književnoteoretske interpretacije žanra koji je u svijetu već odavno akademska tema, dok je u nas znanstveno i stručno gotovo nedirnut; a Aleksandar Žiljak u tekstu Znanstvena fantastika u Hrvatskoj daje pregled scene, evidentira časopise, knjige, fanzine, i prijevode na strane jezike, klubove i društva, SF–konvencije kojima se scena javno predstavlja, a ukazuje i na domaće žanrovsko stvaralaštvo u ilustraciji, stripu i filmu. Svakom autoru, to je bilo načelo sastavljanja antologije, objavljena je samo jedna priča, opremljena vrlo detaljnom bio–bibliografskom bilješkom. Prilozi na kraju knjige također su dragocjena građa i za buduće čitače, ali, dajbože, i buduće kritičare ili možda čak i teoretičare povijesti hrvatske znanstvene fantastike. Prvi je prilog popis svih dobitnika nagrade Sfera od 1981. do 2005. godine, najrelevantnijeg, nekad jugoslavenskog, a danas hrvatskoga žanrovskog priznanja. Zatim slijedi popis svih medija u kojima je, od »Siriusa« do danas, objavljivana znanstvena fantastika hrvatskih autora u kraćim proznim oblicima, uključujući časopise, novine, zajedničke zbirke priča ili zbornike te autorske zbirke, s bibliografskim podacima i popisom svih urednika. Na kraju knjige dva su bibliografska popisa, prvi po prezimenu autora a drugi po naslovu priče, svih (ili gotovo svih) kratkih SF–priča i novela objavljenih u posljednjih trideset godina, u svemu oko dvije tisuće natuknica! Središnji dio opsežne antologije od šestotinjak stranica čini četrdeset novela iz kojih se lijepo prati tematski, stilski, umjetnički razvoj žanra još od doba skribomanske euforije koju je »Sirius« stvorio pojavivši se kao prvi medij u kojemu su domaći autori mogli objavljivati kraće proze. Kao prvi autor na razvojnom putu hrvatske znanstvene fantastike ponuđen je Branko Belan, čiji su model futurističkih distopija, jasno u posve osobnim autorskim interpretacijama, pratili i ostali. Slijedi pristupom drukčiji Zvonimir Furtinger, u čijem opusu dominiraju krimići izgrađeni oko znanstvenofantastičnih motiva. Potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih u hrvatski SF ulaze teme muško–ženskih odnosa te feminizma, zatim političke alegorije, pišu se vrlo dobre space–opere, pojedini se autori odlikuju vrlo znanstvenim pristupom u duhu tada svijetom dominirajućeg hard SF–a, ima i vrlo uspjelih parodija odnosno humoreski, a bilježe se i, doduše rijetki, primjeri zalaženja u prošlost, u ozračje koje obilježuje današnju fantasy literaturu.

SFere SF–a

Posve se lijepo, u prvih dvadesetak priča, sluti razvoj znanstvene fantastike u Hrvata prema visokostiliziranoj lijepoj književnosti, no takvoj idili došao je kraj najprije gašenjem »Siriusa«, a zatim i izbijanjem rata. Hrvatski esefičari ne miruju, iako nekoliko godina nemaju gdje objavljivati, dok nije pokrenuta »Futura« i, malo poslije, godišnje sferakonske zbirke, ali s novom generacijom, stasalom iz čitatelja »Siriusa«, u hrvatsku znanstvenu fantastiku ulaze i nove stvaralačke struje. Proza koja se tada ili od tada objavljuje postaje više opora, naturalistička, žešća, rat kao tema ima veliki utjecaj, bilo da je transponiran u daleku budućnost ili daleku prošlost, bilo da je uzet kao aktualno ozračje fantastične fabule. Odjeci iz svjetske književnosti hvataju korijena i u nas, pa hrvatski autori počinju pisati cyberpunk, nadnaravni horor, baviti se apokaliptičnim i postapokaliptičnim temama, znanstveni pristup češće se primjenjuje kao podloga za provokaciju nego za stvaranje uvjerljiva ozračja, a umjesto povijesti privlačnijom temom sve više postaje tradicija pučkih predaja nadnaravnih sadržaja. Izborom priča i razvojem njihova tematskog spektra priređivači antologije kao da su kanili savjesnu i strpljivu čitatelju otvoriti apetit, znajući da će se glad imati čime utažiti: produkcija znanstvene fantastike u Hrvatskoj posljednjih godina već je toliko razgranata da za novu antologiju ne bi trebalo čekati punih trideset godina.

Davor Šišović