Začinjeni sjaj

Začinjeni sjaj

Originalan naslov filma, u slobodnom prijevodu sleng–fraze iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, bio bi izvrstan ili, bolje, ful kul, a u žarište interesa postavlja nikad razjašnjenu smrt producenta Thomasa Incea na jahti medijskoga tajkuna W. R. Hearsta. Ipak, taj savršeno pikantan i podoban filmski subjekt redatelj manje promatra kao skandalozan i mučan događaj, a više ga koristi kao mizanscenu na kojoj će promatrati i pokatkad studirati stari Hollywood, njegov sjaj, ali i pravu trulu pozadinu. Ograničen prostor jahte Bogdanovichu stoga služi poput svojevrsna kaveza u kojem će raznolike psihologije likova dovesti do ekstrema te s užitkom promatrati njihove reakcije (što pak, po elementu napučenosti u prostoru vrhunskih užitaka i zabave, vremenu radnje, ali i postavljanju u prvi plan karakternih interakcija više negoli umorstva koja se u oba djela događaju, svakako podsjeća na Altmanov Gosford Park). Bogdanovichev pristup pritom je spor, no to se dvojako odrazilo na rad s glumcima. Ponajbolji posao odradili su Edward Herrmann i Kirsten Dunst — prvi nenametljivo pretapajući dvije strane Hearstove osobnosti — opsesivno–mračnjačku i zaigrano–djetinju; druga pak kao Marion Davies naprosto zrači neposrednom otvorenošću, odnoseći se prema mnogo starijem partneru začudno prirodno. Nešto je dvojbeniji Eddie Izzard (već drugi tumač Charlieja Chaplina, nakon Roberta Downeya Jr.–a, neprilagođene glumčeve inkarnacije) — nesporna je, doduše, vrsnost njegove izvedbe, no riječ je o glumcu tjelesno posve pogrešnom za ulogu, koji Charliejevu narcisoidnom i nadasve zračnoneuhvatljivu šarmu pridaje zemaljski tešku kvalitativnost. Trademark ambigvitetnosti Jennifer Tilly kao naivke / mudre spletkarice pak u ovom je slučaju posve promašen, jer glumica ne uspijeva spojiti svoje karakterne dvojnosti, nego strši, barokno razbarušena, gotovo karikaturalna u odnosu na rješenja ostalih likova. Sve u svemu, film zaslužuje vrlo solidnu trojku, a svakako će zadovoljiti sve one istinske ljubitelje filmskoga glamura, željne zaviriti iza kulisa velikog ekrana.

Katarina Marić