Volim uloge negativaca

Volim uloge negativaca

Na natjecanjima je konkurencija jako velika i najmanja greška može biti presudna. Tehnika je najvažnija, no velika se pozornost posvećuje plesnosti, odnosno povezanosti tehničkih elemenata. Mora se paziti na svaku pojedinost, čak i na hod po pozornici ili, primjerice, naklon

Kad je prije sedam godina mladi rumunjski baletan George Stanciu došao u Zagrebački balet, nije imao ni punih sedamnaest godina. Neobuzdanom plesačkom energijom i temperamentom, plesač dječačkoga lica, iskrena pogleda i neodoljiva scenskog šarma osvojio je zagrebačku publiku i već je nekoliko godina kućna zvijezda Zagrebačkog baleta. Premda formalno još u statusu solista, pleše najzahtjevnije uloge u rangu baletnoga prvaka, od Solora u Bajaderi, Espada i Basilia u Don Quijoteu, Princa u Orašaru, Đavla i Mirka u Đavlu u selu, Mladog mačka u Mačku u čizmama do Jamesa u La Sylphide, a zapaženi su i njegovi nastupi u baletima Soba, Bolero, Cirkus primitif balet i Čajkovski: Pas de deux. Godine 2002. dobio je i baletnu nagradu Oskar Harmoš, a na čuvenom međunarodnom baletnom natjecanju u Beču osvojio je drugo mjesto. Vrh njegove dosadašnje karijere ipak je nastup u baletu Maestro, za koji je dobio nepodijeljene pohvale hrvatske kritike.

Je li vam lik Foba u baletu Maestro bio plesački i glumački izazov?

— Uvijek su mi glumački izazovniji negativci. U Đavlu u selu plesao sam i Đavla i Mirka, no Đavla bolje osjećam i mislim da mi bolje leži. Bez obzira na tjelesni izgled mislim da mogu dobro odigrati uloge negativaca bez veće pomoći maske. To je i bio jedan od razloga zbog kojih sam tražio da mi u ulozi Foba lice ne bude prekriveno debelim slojem šminke, jer i bez nje mogu odglumiti ono što ta uloga traži. Uvijek se temeljito pripremam za ulogu kako bih mogao što bolje dočarati potrebne emocije. Pripremajući Foba proučio sam libreto Nedjeljka Fabrija i dobro se upoznao sa svim zahtjevima uloge.

U posljednje dvije godine sudjelovali ste na tri baletna natjecanja.

— Da, prvo je bilo prije dvije godine u Beču. Moj je cilj bio što bolje se predstaviti i nadao sam se da ću uspjeti ući u finale. Nagradi se nisam nadao, tako da sam bio prilično iznenađen i, jasno, sretan kada sam na kraju osvojio drugu nagradu.

Sljedeće natjecanje bilo je u Šangaju, također 2004. Konkurencija je bila jača nego u Beču i stigao sam do drugoga kruga. Prošle sam godine sudjelovao na natjecanju u Helsinkiju. Na natjecanjima je konkurencija jako velika i najmanja greška može biti presudna. Tehnika je najvažnija, no velika se pozornost posvećuje plesnosti, odnosno povezanosti tehničkih elemenata. Mora se paziti na svaku pojedinost, čak i na hod po pozornici ili, primjerice, naklon. Ukoliko dan natjecanja nije tvoj dan, to se odmah vidi po plasmanu. Ukaže li se mogućnost, rado ću se okušati na još nekom natjecanju.

Kako ste se pripremali za natjecanja?

— Za natjecanja pripremao me gospodin Andrej Izmestijev, prvak Baleta HNK u Zagrebu. S njim pripremam i uloge na pozornici matične kuće. Nastupao sam s varijacijom Princa iz trećega čina Labuđeg jezera, varijacijom Basilija iz trećeg čina Don Quijotea, solističkom ulogom iz Sobe Renata Zanelle. Ljiljana Gvozdenović koreografirala je za mene varijacije s kojima sam nastupio u Šangaju i Helsinkiju, a u programu sam imao i tradicionalne koreografije iz klasičnih baleta.

Možete li usporediti natjecanja na kojima ste sudjelovali?

— Na sva tri natjecanja sudjelovali su gotovo isti natjecatelji. Bilo je malo novih lica. Baletna su natjecanja slična primjerice Svjetskom skijaškom kupu ili teniskim ATP turnirima, gdje najbolji putuju od jednog do drugog grada u kojem se održavaju natjecanja.

Iz kojih zemalja danas dolaze najbolji plesači?

— Rusija je tradicionalno izvorište odličnih plesača, no danas vrlo dobri plesači stižu s raznih strana svijeta. Među najboljima su Kubanci, Nijemci i, u posljednje vrijeme, Kinezi. Rumunja, osim mene, na tim natjecanjima nije bilo.

U ansamblu Baleta HNK u Zagrebu nekoliko je plesača iz Rumunjske. Kako ste vi došli u Zagreb?

— Nakon završetka Baletnog sveučilišta u Kijevu u Ukrajini 1999. znao sam da ne želim ostati ni u Ukrajini ni u Rumunjskoj. Budući da sam tada još bio maloljetan, bila je to otežavajuća okolnost za pronalaženje stalnog angažmana.

Zahvaljujući poznanstvu mojih roditelja s Ioanom Barbuom, koji je prvi solist Baleta HNK u Zagrebu, došao sam u Zagreb, gdje sam, nakon audicije, primljen u ansambl Baleta. Prije dolaska u Zagrebu sam planirao ostati koju godinu i onda produžiti dalje, no ubrzo sam promijenio mišljenje i odlučio ostati.

Planirate li zatražiti hrvatsko državljanstvo?

— Zahtjev planiram podnijeti vrlo brzo i nadam se da oko toga neće biti poteškoća jer se zahtjev može podnijeti nakon petogodišnjeg boravka, a ja sam u Zagrebu već sedam godina.

Ukoliko bude moguće, volio bih zadržati i rumunjsko državljanstvo jer me ono veže za domovinu. Zagreb je moj dom jer, zbog školovanja i sada posla, u Rumunjskoj sam posljednjih petnaest godina prilično rijetko. Toliko rijetko da, kad tamo provedem dio godišnjeg odmora, osjećam se gotovo kao stranac. Ne zbog jezika, jer s kolegama iz ansambla često razgovaram na rumunjskom, koliko zbog svega drugog.

Koliko vremena dnevno provodite u kazalištu?

— U normalnim okolnostima radim oko osam sati dnevno u tri ciklusa: ujutro, popodne i navečer. Priprema li se premijera ili neki poseban događaj, dogodi se da u kazalištu provedem i dvanaest sati, no to u posljednje vrijeme nije tako često.

Je li moguće uz balet baviti se još nečim?

— Uglavnom ne. Ako se želiš baviti baletom, moraš se tom poslu u potpunosti posvetiti. Moraš paziti na sebe, jer se kao plesač jako trošiš. Ne smiješ si dopustiti da šesto ljudi koji su platili ulaznicu kako bi gledali predstavu ne dobiju kvalitetnu izvedbu jer si se ti noć prije opustio. Moraš poštivati publiku i sama sebe.

Koliko takav poslovni ritam ostavlja vremena za privatni život?

— Pokušavam, kad god mogu, nedjelju pretvoriti u dan za uživanje kako bih napunio baterije za cijeli tjedan. Premda ne često, uspijem odvojiti vrijeme za prijatelje i izlaske.

Moja se djevojka ne bavi plesom, no njezin je poslovni raspored možda i natrpaniji od moga, tako da postoji razumijevanje, a to je najvažnije. Svaki zajednički trenutak nastojimo što bolje iskoristiti.

Razmišljate li o tome što ćete raditi nakon prestanka aktivne plesačke karijere?

— Život baletana na pozornici prilično je kratak i razmišljam o tome što dalje. Gledajući hrvatsku plesnu scenu uočavam što joj nedostaje i nadam se da ću, kad moja plesačka karijera završi, biti u prilici svojim znanjem ispuniti neke od tih praznina. Ukoliko uspijem prikupiti dovoljno novca, volio bih otvoriti plesnu školu i tako prenositi svoje znanje na druge. Razmišljam i o glumi. Bio sam sretan kad sam dobio glumačku ulogu u mjuziklu West Side Story. Gluma mi je bliska i stoga jer je ples sličan glumi, samo što je izražajno sredstvo plesača tijelo, dok su u glumaca to glas i govor. Volim se izražavati i riječima i, pruži li mi se ponovno prilika za glumački nastup, ne bih je propustio.

Što vas očekuje do kraja sezone?

— Uz reprize Trnoružice i Maestra, baletni ansambl očekuje još i obnova Giselle. Ove sezone u Trnoružici vjerojatno neću plesti Princa jer nemam partnericu, a u Giselle ću najvjerojatnije plesati Seljački pas de deux. U Maestru sam u podjeli i za ulogu Maestra, no ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti, najvjerojatnije je neću plesati. Na gostovanjima u Slavonskom Brodu i Mostaru s Đavlom i La Sylphide plesao sam glavne uloge. Vjerujem da ću u ansamblu Baleta HNK imati priliku ostvariti sve svoje profesionalne želje.

Razgovarao Zlatko Vidačković

Panegirici za nastup u Maestru

Svjetlana Hribar je u »Novom listu« navela da je »George Stanciu kao Fob oduševio scenskom snagom moćno vladajući svim situacijama u nadasve tehnički zahtjevnoj roli.«

Maja Đurinović u »Vijencu« navela je da je »vrlo ekspresivni George Stanciu kao tamni Fob, simbolično biće crne strane povijesti, dio nesvakidašnjeg poetsko scenskog doživljaja«.

Zrinka Radić u »Večernjem listu« naglasila je da »svaka pojava crnoga lika Foba, utjelovljenja zla i životnih nedaća, izazivala oduševljenje ponajprije zahvaljujući izvrsnom, ekspresivnom Georgeu Stanciuu«.

Branimir Pofuk u »Jutarnjem listu« navodi da je »u plesnoj izvedbi najbolja poveznica povijesti Maestrova stoljeća i njegova sučeljavanja s eksplozijama crnog i crvenog bio lik Foba, utjelovljenog zla i straha, u sjajnoj izvedbi Georgea Stanciua«. Mladen Mordej Vučković u »Vjesniku« istaknuo je da je među solistima »najcjelovitiji bio George Stanciu kao demonski snažan Fob, zlokoban i prepreden«.