Vijenac 318

Ples

HNK Ivana pl. Zajca: Cirkus primitif balet Staše Zurovca

Tri godine POSLIJE

Autor se posve držao predloška i utoliko je riječki balet hrabro zaronio u Zurovčev svijet poetske groteske

HNK Ivana pl. Zajca: Cirkus primitif balet Staše Zurovca

Tri godine POSLIJE


slika


Autor se posve držao predloška i utoliko je riječki balet hrabro zaronio u Zurovčev svijet poetske groteske


Cirkus primitif balet Staše Zurovca praizveden je u zagrebačkom HNK 29. travnja 2003. Bilo je to prvo cjelovečernje djelo mladoga zagrebačkog koreografa, koji je već prije privukao pozornost kritike i publike (pogotovo one mlađe koja inače teško zaluta u veliko kazalište) nizom odličnih kraćih djela poput Sna zaručnice ili Bogovi su ljuti. Iako je kritika kao nikad složno zaključila da je riječ o iznimnoj predstavi i izuzetnoj, autentičnoj autorskoj estetici, i Zurovac, i njegov Cirkus su, kako to već valjda dolikuje nomadskoj dimenziji umjetnika koji ne zadovoljavaju kriterije ili ugrožavaju pozicije dvorskih laureata, krenuo u svijet. Zurovac već nekoliko godina obnaša nimalo zahvalnu poziciju ravnatelja Baleta HNK Ivana pl. Zajca, ali i postavlja odlične koreografije u Rijeci, Splitu, Ljubljani, Beogradu i Novom Sadu. Cirkus primitif balet zaživio je ponovno u Rijeci, točno tri godine nakon praizvedbe, na Međunarodni dan plesa, 29. travnja 2006. Riječki balet prihvatio ga je zdušno i punom strašću, iako s nešto manje suptilnosti i nijansi međuznačenja koju je nosila prva, zagrebačka postava predvođena samim autorom. Premalo je vremena prošlo da bi se zaboravile prštave plesačke kreacije i začudni dueti Staše i njegove samozatajne životne i profesionalne družice, Olje Jovanović–Zurovac, ili onaj Georgea Stanciua i Ane Samovojska. Autor se posve držao predloška i utoliko je riječki balet, u postavi Antonija Družeta, Kristina Kaplan, Irina Köteles, Cristina Lukanec, Anna Ponomareva, Anka Popa, Laura Popa, Paula Rus, Sabina Voinea, Dmitri Andrejčuk, Leonid Antontsev, Andrei Köteles, Valerij Rasskazov i Ashatbek Yusupzahanov, hrabro zaronio u Zurovčev svijet poetske groteske, postajući pleme dobroćudnih, raščupanih, pogrbljenih primata, ili jato novozelandskih kokoši (poznatih nam, iz lanjske, Zurovčeve poruke za Dan plesa po plesnom talentu), kojima vrijeme neobuzdano leti, a tlo izmiče ispod nogu. Usput, jako mi je drago najaviti gostovanje riječkoga baleta i još jednu autorsku večer Staše Zurovca, predstavu koju vrijedi vidjeti: Marquezomanija je na sceni HNK u Zagrebu 21. lipnja.


Maja Đurinović

Vijenac 318

318 - 11. svibnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak