Vijenac 318

Glazba

CD KLASIKA: Djevojački zbor Zvjezdice – 20 godina, Cantus, 2005.

Provjerena kvaliteta

Skladbe Četiri godišnja doba Davorina Kempfa i Orion, Venus, Andromeda Milka Kelemena na najbolji mogući način pokazuju tehničku spremnost Zvjezdica kao zbora u izvođenju suvremenoga repertoara

CD KLASIKA: Djevojački zbor Zvjezdice – 20 godina, Cantus, 2005.

Provjerena kvaliteta


slika


Skladbe Četiri godišnja doba Davorina Kempfa i Orion, Venus, Andromeda Milka Kelemena na najbolji mogući način pokazuju tehničku spremnost Zvjezdica kao zbora u izvođenju suvremenoga repertoara


U povodu dvadesete godišnjice osnutka i nadasve uspješna djelovanja djevojačkog zbora Zvjezdice Cantus je odlučio objaviti CD čija je glavna uloga podsjetiti javnost na tu činjenicu nezanemarive važnosti. Nosač zvuka s vizualnim identitetom koji pomalo podsjeća na prijašnji Inin u donekle patetičnu, zvjezdoliko otisnutom tekstu Branimira Pofuka apostrofira neizmjernu veličinu dosega tog amaterskog ansambla, sastavljena od zagrebačkih osnovnoškolki i srednjoškolki. Popratni tekstovi uključuju tek suhoparne i pomalo nepotrebne biografije skladatelja u album uvrštenih skladbi, a potom citate lijepih riječi upućenih Zvjezdicama od strane kolega glazbenika te ulomke iz tiska sa njihovih brojnih domaćih i inozemnih koncerata. Sve što oni tvrde o tehničkim i interpretacijskim dosezima Zvjezdica apsolutno stoji, pa se neću upuštati u ponavljanje istoga: uostalom, crvena nit koju Zvjezdice već dvadeset godina provlače hrvatskom glazbenom scenom postala je općim mjestom, pa njihov iznimni kreativni naboj više nikoga ne začuđuje, a pogotovo ne posramljuje. Vrijedi možda napomenuti da smo, unatoč svim simpatijama koje gajimo za te mlade djevojke, ipak skloni sve zasluge pripisivati isključivo njihovu osnivaču i dirigentu Zdravku Šljivcu, bez čijega prilično autoritativna i vrlo kompetentna vodstva zbor ne bi bio ono što jest, no odjeljivati dirigenta od ansambla kao duh od materije u glazbi nipošto nije svrsishodno. Album prilično kratka trajanja u znaku je, kojeg li iznenađenja, »zvjezdanoga neba nada mnom«. Prve dvije skladbe, Četiri godišnja doba Davorina Kempfa na stihove Dobriše Cesarića i Orion, Venus, Andromeda Milka Kelemena, skladateljski su najposebnije na cijelome nosaču zvuka te na najbolji mogući način pokazuju tehničku spremnost Zvjezdica kao zbora u izvođenju suvremenoga repertoara. Lirska suptilnost Kempfova ciklusa i modernistička zaigranost Kelemenova zviježđa mnogo su izgubili na prezentaciji izostavljanjem bilo kakva analitičkoga uvida na ovitku CD–a, a u Kempfovu slučaju od velike pomoći bili bi i Cesarićevi stihovi s obzirom na važnost skladateljskoga tretmana teksta u tim minijaturama. Ostatak albuma u nešto je konvencionalnijim bojama: nakon Kempfa i Kelemena, u čijim smo skladbama imali prilike čuti odrasle Zvjezdice, slijedi uvijek osvježavajući Lukačićev Ex ore infantium, podsjećajući nas na njihovu dječju stranu, a potom podjednako sakralne i također nešto manje zahtjevne Ave Maria i Regina coeli iz Suita Gloriana Pere Gotovca te Zdravo Marija i Oči joj gorski izvori iz oratorija Fidelissima advocata Croaticae Josipa Magdića. Nakon suptilne harmonizacije tradicijskoga napjeva Lepi Juro iz pera Emila Cossetta, album je zaključila Intima Miljenka Prohaske u kojem su članice zbora uvjerljivo parirale, pa čak na trenutke i zasjenile solisticu Helenu Bastić, te približivši se domeni popularne glazbe još jedanput potvrdile svoju zvjezdanu svestranost.


Ivan Ćurković

Vijenac 318

318 - 11. svibnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak