Otisci i tragovi

Otisci i tragovi

Koliko god ženska ruka bila nježna, autorica je čvrsto i izražajno iskazala osobnu duhovnu preokupaciju i egzistencijalnu upitanost

U Galeriji umjetnina od 11. do 30. travnja splitskoj publici predstavila je radove jedna od najvrsnijih hrvatskih grafičarki, Nevenka Arbanas. Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Poglavarstva Grada Splita. Kustosica izložbe, Iris Slade, napisala je i tekst u katalogu, dok je postav izložbe potpisala sama autorica, Božo Majstorović i Iris Slade. Nevenka Arbanas sudjelovala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. Na splitskoj izložbi vidjeli smo njezine starije i novije radove velikoga formata u kombiniranoj tehnici (bakropis, suha igla, akvatinta, linorez, kolaž). Ispunjavanje i osmišljavanje praznoga, svladavanje granica prostora i vremena zadaća je svakog umjetnika, odnosno otisnuti individualne, vlastite tragove u prolaznom i pretočiti ih u univerzalnu činjenicu. Umjetnica je osobno doživljenu stvarnost pretočila u senzibilnu artističku činjenicu i uspjela je da nas svaki njezin uradak zadrži, budi slutnje i potiče na traženje odgovora na uvijek nove izazove, poziva na kušnju putovanja nepredvidljivih metaprostornih i metavremenskih udaljenosti. Racionalizacijom likovnih elementa i utvrđivanjem njihovih odnosa u okviru prostora umjetnica je ostvarila svojevrsnu semantiku na razini apstrakcije. Koliko god ženska ruka bila nježna, autorica je čvrsto i izražajno iskazala osobnu duhovnu preokupaciju i egzistencijalnu upitnost. Ponegdje prepoznajemo kaligrafske obrise i naslućujemo simboliku u jedva vidljivim naznakama. Stilizacijom raznih pisama i rukopisa, pomno biranom energijom boja (Modra, Crvena, Kristali), kolažom grafema i otrgnutim novinskim stranicama i fotografijama, Nevenka Arbanas društvenim i političkim događajima daje znakovitost i značajnost, potencira angažiranost (Projektil) i pokazuje stajalište. Doista, sve egzistira kao osobna umjetničina arhitektura svijeta oblikovana grafičkim krpama i krhotinama otiska, ponegdje jasnih i jednoznačnih (Tajna prijatelja iz sobe 106), a ponegdje slojevitih i višeznačnih (Žurnal, Landscapes Story). Grafike Nevenke Arbanas kreću se od spiritualne sapetosti i zamrljanog svjetla (Vukovarski poliptih, Diptih V.), do metafore esencije i demonstracije koegzistencije (Bitak). Svjetlo se propušta drhtajem strepnje, a likovni svijet gradi se promišljanjem suodnosa bijelog i crnog, prijelaznih svjetlina i prljavosivog. U radovima Nevenke Arbanas teško ćemo naići na jasnu asocijaciju. Likovna nefigurativnost kreće se od bestežinskih stanja do stanja likovno tragičnih, teških, mračnih, zgnječenih. Nema u umjetnice površnosti ni puste površine, sve je grafički komponirana emocija — poniranje i izron, ljudski (i umjetnički) krug zrenja.

Vanja Škrobica