NIŠTA SUVIŠNO I SVE BITNO

NIŠTA SUVIŠNO I SVE BITNO

Elegancija i finoća kojom zrače njezin glas i interpretacija, kao i snažno izražena osobnost, zaslužuju koautorstvo u mnogim skladbama iz ove zbirke

Evo dokaza da ni Goethe nije uvijek imao pravo. Tvrdnja da »zlato kupuje glas gomile, ali da ne osvaja niti jedno jedino srce« vjerojatno funkcionira u većini primjera. No, u ovome koji je pred nama posve je obrnuto. Usprkos silnoj vrijednosti, zlatni dosezi Gabi Novak nikada nisu osvojili mase, ali su zato osvojili mnoga istančana srca. Dvostruki retrospektivni CD s ukupno četrdeset pjesama, posve logično, u izboru Arsena Dedića, donosi diskografski raspon od 1959. do 2002. Zbirka započinje dvjema snimkama s Gabine prve ploče (Gaby Novak), dragulju rane Jugotonove produkcije, gdje se pjevačica predstavila raznolikim repertoarom. Ovdje su, s punim pravom, odabrani Kuntarićev Sretan put, evergreen popularnoga hrvatskog filmskog klasika H–8 u kombinaciji jazz–orkestracije i pop–vokala te veliki hit i pobjednica Zagrebačkoga festivala 1959, Ljubav ili šala, kojom je Gabi najavila status prve domaće moderne pjevačice.

Sljedeća dva desetljeća, ovdje zastupljena brojnim uspjesima (Što je ljubav, Grlice u šumi, Duga je, duga noć, Pamtim samo sretne dane, Kuća za ptice...) s osobito jakom 1970, koja je donijela Vino i gitare, Sve što znaš o meni, Pusti me da spavam i Malo riječi treba kad se voli, lijepo pokazuju put umjetnice od darovite djevojke do »prve dame zabavne glazbe«, na kojem je Gabi, profinjenošću i jedinstvenom interpretacijom, stalno dizala lakoglazbene standarde.

Osamdesete su, uz poneki, iz današnje perspektive, producentski promašaj, nastavile dobitni niz sada već posve zrele umjetnice (On me voli na svoj način, Tebe volim drukčije, Nada...), koji je samo potvrdio Gabinu dosljednost u decentnom, senzibilnom pristupu. Kolekcija nas podsjeća i na poseban afinitet pjevačice prema jazz–izrazu — od Netko bdije nada mnom s debitantskoga LP–a, preko Intime s B.P. Coventionom i Zagrebačkim kvartetom iz 1973, pa sve do sjajna posljednjeg, još aktualnog, albuma Pjesma je moj život, realizirana s plejadom vodećih hrvatskih jazz–glazbenika nove generacije (Za mene je sreća, Ni ti, ni ja). Pridodamo li tomu još i poneki zaboravljeni biser, poput Hvala ti živote, Bilo je dana i duet s Arsenom Duge, duge sate..., jasno je da je riječ o sveobuhvatnom izdanju. Gabi Novak, prema riječima Zvonimira Goloba, »pripada interpretatorima koji su u velikoj mjeri autori pjesama koje pjevaju«. Elegancija i finoća kojom zrače njezin glas i interpretacija, kao i snažno izražena osobnost, zaista zaslužuju koautorstvo u mnogim skladbama iz ove zbirke. Upravo to, uz ozbiljan pristup, perfekcionizam, istančan ukus u izboru suradnika i materijala te decentan stil i fini senzibilitet omogućili su da karijera Gabi Novak, bez kompromisa i uzmaka, traje tako dugo na iznimno visokoj razini. Iako ne među diskografski najplodnijim izvođačima, u vremenu izopačenih kriterija i posvemašnje degradacije domaće lakoglazbene scene, podsjećanje na bogatu dosadašnju karijeru Gabi Novak i njezin umjetnički integritet dokazuju da je stil, zapravo, sam čovjek — ništa suvišno i sve bitno.

Velimir Cindrić