IZNIMNE GODIŠNJICE

IZNIMNE GODIŠNJICE

Ruža Pospiš–Baldani ostvarila je veliku svjetsku karijeru u operi i na koncertnom podiju. Pjevala je u svim velikim hramovima opere i uglednim koncertnim dvoranama, pod ravnanjem najvećih dirigenata, u režiji glasovitih redatelja, partneri su joj bili najveći pjevači vremena

Dvadesetoga studenog 1961. bio je važan dan u povijesti hrvatske operne reprodukcije. Te je večeri u Hrvatskoj prvi put izveden Rat i mir Sergeja Prokofjeva. Bila je to jedna od rijetkih izvedbi opere izvan tadašnjega Sovjetskog Saveza (prva je bila 1953. u Firenci), veliki pothvat ansambla HNK–a u Zagrebu. Pod ravnanjem Milana Horvata i u režiji Koste Spaića opera je realizirana isključivo vlastitim snagama, pedeset i pet likova djela imalo je dva, neki i tri tumača. U maloj ulozi Muratova posilnoga začuo se mezzosopranski glas rijetke ljepote, baršunaste mekoće i bogatih preljeva. Spojen s uzornom muzikalnošću i lijepom scenskom pojavom, dao je naslutiti da se u devetnaestogodišnjoj debitantici, studentici Muzičke akademije u Zagrebu, krije buduća svjetska zvijezda. Njezin je debi tako odjeknuo da je ubrzo počela nizati ulogu za ulogom: Mercedes u Carmen, Paulina u Pikovoj dami, Maddalena u Rigolettu, Končakovna u Knezu Igoru. Dvije godina nakon debija već je pjevala Veneru u Offenbachovu Orfeju u podzemlju u Teatru San Carlo u Napulju, 1964. na Holland festivalu bila je Marina u Borisu Godunovu a na Dubrovačkim ljetnim igrama Ottavia u Monteverdijevoj Krunidbi Popeje pod ravnanjem Lovre pl. Matačića. Uvrstila je u repertoar Azucenu u Verdijevu Trubaduru i na Božić 1965. Bizetovu Carmen. Šesnaestoga veljače 1966. bio je drugi važan datum u karijeri zagrebačke mezzosopranistice, prvi put nastupila je u njujorškome Metropolitanu. Pod ravnanjem Francesca Molinari–Pradellija bila je Maddalena u Rigolettu u predstavi na kojoj je prvi put u Metu pjevao i glasoviti Alfredo Kraus. I taj se nastup toliko dojmio da je ju umjetnički ravnatelj Rudolf Bing angažirao kao jednu od najmlađih solistica u povijesti te operne kuće. Za Maddalenom je slijedila Ulrica u Krabuljnom plesu. Poslije je u Metropolitanu pjevala Slijepu ženu u Ponchiellijevoj Giocondi, Amneris u Aidi, Gluckova Orfeja, Wagnerove Fricku i Erdu u Prstenu Nibelunga i najčešće Carmen. Godine 1970. bila je Carmen Metropolitana u režiji Jean–Louisa Barraulta koju je upoznala publika cijelog američkog kontinenta u tri radioprijenosa od obale do obale. Bila je zacijelo najtraženija Carmen na velikim svjetskim pozornicama od Covent Gardena do Beča i Madrida godine 1975, kad se proslavljala stota obljetnica praizvedbe Bizetove opere. Ruža Pospiš–Baldani ostvarila je veliku svjetsku karijeru u operi i na koncertnom podiju. Pjevala je u svim velikim hramovima opere i uglednim koncertnim dvoranama, pod ravnanjem najvećih dirigenata, u režiji glasovitih redatelja, partneri su joj bili najveći pjevači vremena. Pjevala je na Salzburškim svečanim igrama i na Uskrsnim svečanim igrama u Salzburgu, u Bečkoj državnoj operi, milanskoj Scali, Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, s Bečkom i Berlinskom filharmonijom. Pjevala je pod ravnanjem Ericha i Carlosa Kleibera, s Karlom Richterom ostvarila je glavninu Bachova repertoara, s Wolfgangom Sawallischem Prsten Nibelunga. Dirigirali su joj i Herbert von Karajan, Leonard Bernstein, Zubin Mehta, Lamberto Gardelli, režirali Günther Rennert, August Everding. Nastupila je u šezdeset kazališta devetnaest zemalja, dobila brojne nagrade i priznanja, poslije 39 godina rada poznati europski časopis »Opernwelt« proglasio je 2000. njezinu interpretaciju Marfe u zagrebačkoj Hovanščini najboljim ostvarenjem godine. U svijetu je promicala hrvatsku glazbenu umjetnost, u domovinu je prenosila dragocjena iskustva rada s najvećima. I trajno je nastupala na hrvatskoj koncertnoj i opernoj sceni! Ostvarila je za pjevačice neobično dugu, gotovo nezamislivu 45–godišnju karijeru. Kako će se obilježiti ta iznimna godišnjica?

Marija Barbieri